Shadow Word generated at Pimp-My-Profile.com
13.06.2012.

Gornjovakufljani osvojili šest medalja

Proteklog vikenda je u općini Novi grad, u Sarajevu održan 13. Internacionalni festival karatea „Novogradski dani 2012“na kome su učestvovali i članovi Karate kluba „Sloga“ iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja. Na turniru se takmičilo šest karatista iz Gornjeg Vakufa, te su osvojili šest medalja i to tri zlatne i tri bronzane. Zlatne medalje su osvojili Muhamed Šumar, Ahmed Brica i Mualema Bušatlić, dok su bronzane medalje osvojili Antoni Jerković, Amila Bušatlić i Edna Zekotić. Gornjovakufski karatisti predvođeni su trenerima Nijazom Bricom i Feridom Beganovićem. Zajedno sa karatistima KK Sloga na turniru je učestvovalo ukupno 505 takmičara iz 41 kluba iz tri države, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije.

15.04.2012.

Bitka za Donji Vakuf

Armija RBiH je najbolje što nam se desilo u posljednjih 20 godina - slamka spasa i brdo ponosa Danas je 15. april, Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine. Vojne sile kakvu ova milenijska država nikada u svojoj historiji nije niti će, prema svemu sudeći, više ikada imati. Armije koja je izrasla na krvi i plemenitosti najboljih sinova ovog naroda koji su hrabro stali u odbranu države i života kakvog su živjeli. Neobučeni i neopremljeni, suprotstavili su se vojnim mašinerijama pod komandom Beograda i Zagreba i odbranili veliki dio teritorija države, spasili hiljade života i, na koncu, očuvali živom ideju i duh multietničke Bosne, kakvu svijet i njeni građani poznaju. Armija RBiH izvojevala je nebrojene i čudesne vojne pobjede. Oslobodila Vlašić, Treskavicu, Sanski Most, Bosanski Petrovac, herojski branila Sarajevo, Bihać, Goražde i desetine drugih enklava od napada do zuba naoružane agresorske vojske. Za sve Bosance i Hercegovce Armija RBiH je najbolje što im se desilo u posljednjih 20 godina, slamka spasa i brdo ponosa.Povodom obilježavanja Dana Armije RBiH, prenosimo vijest objavljenu 30. marta 2010 godine na portaluwww.armijabih.com, koja svjedoči o velikoj borbi oslobađadnja Donjeg Vakufa, jednog od strateških važnih gradova tokom proteklog rata. Nakon oslobađanja u strateškom smislu važnog Košćanskog platoa, neprijatelj je intenzivirao svoje artiljerske udare po prednjim linijama u zoni odgovornosti Sedmog korpusa Armije BIH. Na pojedinim pravcima bilo je i nekoliko bezuspjeha pješadijskih napada. Kad je riječ o ovim agresorskim udarima značajno je istaknuti da ni u kom slučaju nisu ni na koji način ugrozili čvrste i stabilne linije odbrane jedinice u sastavu Sedmog korpusa Armije BIH, naprotiv, neprijatelju su u tim udarima naneseni znatni gubici u ljudstvu. Snage HVO i Hrvatske vojske u to vrijeme prekinuli su svoju ofanzivu na Glamočko-grahovsko-kupreškom bojištu, a jedinice Sedmog korpusa pod komandom brigadnog generala Mehmeda Alagića intenzivno su vršili pripeme za daljnja napadna djelovanja i konačno oslobađanje grada Donjeg Vakufa. Operacija DONJEG VAKUFA počela je 10. septembra tačno u 13:00 sati munjevitim udarom naših jedinica. Cilj napada bio je oslobađanje izuzetno snažnih agresorskih uporišta "Voćnjak" i "Potkraj", a nakon oslobađanja ovih sela jedinice iz sastava Sedmog korpusa ovladale su i objektom Gradina (tt.881) koji je dominirao kompletnim područnjem nad Turbetom, odakle su četnici snajperskom vatrom svakodnevno ugrožavali stanovnike ovog bošnjačkog gradića .Snage HVO u isto vrijeme krenule su u napad u širem rejonu planine Vitorog (tt.1907) dok su snažnim artiljerskim udarima hrvatskih topnika bili izloženi agresorski položaji na Velikoj Plazenici i Maglaju. Već narednog dana (ponedjeljak, 17. Septembra 1995. godine) agresor vrši pregrupisanje i konsolidaciju svojih snaga i kreće u žestok kontraudar na pravcu prema Turbetu s ciljem vračanja izgubljenih položaja . Jedinice Sedmog korpusa uspješno odbijaju ove nepriateljske kontranapade a hrvatske snage intenziraju svoja borbena djelovanja i uspjevaju ovladati Velikom Plazenicom te značanjnim objektima Demirovici, Kriz i Semešnica. Intenzitet borbi se pojačava i nakon probijanja neprijateljskih linija na više pravaca. Naše snage nastavljaju sa prodorima pravcem Javorak – Cuckovine – Dekala i uspijevaju ovladati ovim pravcem i formirati privremenu liniju odbrane. Ovim su stvorene realne pretpostavke za postupno uvođenje naših snaga pravcem Sjenokosće (tt.1565) Stovlas, a rezultat ovih napredovanja je panično povlačenje četnika prema dubini. Jedinice HVO uspjele su u potpunosti razbiti Sedmu motorizovanu brigadu Vojske Republike Srpske i ovladati selima na ivici Kupreškog polja preko Semanovca i Novog sela do Blagaja i Ristićeva. Ovladavanje dijelom Velike Plazenice i Maglajem negdje oko 21 sat došlo je do spajanja 77. Vrbaske divizije i HVO-a, a jedinice HVO isti dan ovladavaju grupom sela pod zajedničkim nazivom JANJ i nastavljaju udare na pravcu prema Ljusi. Istovremenom , snage HVO napreduju preko Miliništa iz Glamoča prema Šipovu a u posljepopodnevnim satima stvoreni su preduvjeti za ulazak u grad Šipovo, i to sa južne strane. Predveče jedinice HVO su ušle u grad i nastavile borbena djelovanja prema Bosanksom Petrovcu. Već 13. septembra jedinice HVO su preko Jezera neprestano vodeći borbu uspjeli prodrijeti u neposrednu blizinu grada Jajca, dok je drugi dio njihovih snaga preko rijeke Vrbas uspio izbiti u rejon Babinog potoka na desnoj obali rijeke i presijeći putnu komunikaciju Donji Vakuf - Jajce. Nešto iza 19:00 sati jedinice HVO ušle su u grad Jajce. S druge strane, snage 77. Vrbaske divizije krenule su u žestok napad i izbile u rejon Kutanje, Urije i Slatine ovladavši neprijatelskiim uporištem Jablan čime su stvorene sve pretpostavke da u večernjim satima uđe u grad Donji Vakuf. Dio snaga Sedmog korpusa isti dan definitivno je razbio neprijateljske linije odbrane na Turbetskom bojištu, oslobodivši pri tom, Delilovac i Karaulu i izbivši na putne komunikacije Turbe – Smet i Turbe – Hamadžići. Historijski ulazaj jedinice Sedmog korpusa u Donji Vakuf desio se oko 22:00 sata i to iz pravca Kutanje. Neprijateljske snage bezglavno se povlače preko Oboraca , Radalja i Hamamdžića ka Skender Vakufu trpeći pri tom žestoke gubitke u živoj sili i ratnoj tehnici. Pored poginulih i ranjenih, četnici su ostavljali i naoružanje, municiju i druga materijalno-tehnička sredstva, a dolazi i do oslobađanja prevoja Komar, s kojeg su četnici više od tri godine iz artiljerskih dalekometnih oružja tukli grad Travnik. Svaki vojni analitičar morat će nezaobilazio istaknuti da je operacija oslobađanja Donjeg Vakufa bila besprijekorno planirana i izvedena, a što je posebno značajno, postignut je izuzetan kvalitet u načinu uvođenja jedinica u borbu i pripremu za efikasne kontraudare. Nakon više od tri godine okupacije, Donji Vakuf je bio otvoren za one koji su iz njega izbjegli – svoje Vakufljane, a jedinice Sedmog korpusa nastavile su svoj oslobodilački pohod sada prema Bosanskoj Krajini. Sanski Most bio je sve bliži i njemu u susret hrlile su jedinice Sedmog korpusa Armije BIH. Kao što reče jednom general Alagić nekom američkom oficiru kada ga je pitao za fascirajući moral njegovih boraca:"… VI SVOJE VOJNIKE U BORBU VODITE OD KUĆE, A JA SVOJE VODIM KUĆI. SEDMI KORPUS SE VRAĆA … KUĆI!"

08.04.2012.

Hasanaginica dobija spomenik u Imotskom

Poštovatelji balade Hasanaginica u Imotskoj krajini smatraju da su, osmanskim dokumentima i mletačkim kartama te dokumentima iz fratarskih samostana, dokazali kako je priča zapravo istinita. Tvrde i da su pronašli tačnu lokaciju zbivanja te porodične tragedije podno Biokova, u Zagvozdu. Uz to, u Imotskom podižu spomenik baladi Hasanaginici, jer je zabilježena na području Dalmatinske zagore. Tek nakon mnoštva stranih prijevoda ušla je u ovdašnje književnosti. Milas desetljećima prikuplja arhivsku dokumentaciju iz Ankare, Istanbula, Dubrovnika, Zadra... Hasanaginica je, pretpostavlja se, bila Fatima Arapović, rođena Pintorović, a balada je, sudeći prema prikupljenim dokumentima, istinita tragična priča. Milas živopisno rekonstruira događaje. Ploče s prijevodima Tu su ostaci starih građevina, kao i dva bunara. Mletački nacrti, turski dokumenti, fratarski zapisi iz makarskog samostana o liječenju ranjenog Hasanage - sve se poklapa, objašnjava i više ne sumnja u tačnost priče i lokacije. "Tu se odvija drama, kad svatovi idu od Klisa, tu se odmaraju. Tu dolazi Hasanaginica, zamoljava svatovskog starješinu da zaustavi konje. Oni zaustavljaju, ona silazi. Pred nju dolaze djeca. I tu ona pada mrtva za svojom djecom. Tu je jedno mjesto koje bi trebali cijeniti i hodočastiti i majke i svi oni koji znaju što znali ljubav majke prema svojoj djeci", govori Milas. Modro jezero drugo je mjesto vezano za priču. "Uz rub Modrog jezera u Imotskom nalazi se kula Imotskoga kadije, za kojega se Hasanaginica, prema predaji, trebala udati. Ovdje, na ovom mjestu, pretpostavlja se, nalazi se njezin grob te bi se tu trebao podignuti i spomenik čuvenoj baladi", kazao je Pavković. Hasanaginicu je prvi zabilježio talijanski putopisac Alberto Fortis i objavio 1774. godine u knjizi Put po Dalmaciji. Izazvala je iznenađenje u tadašnjim književim krugovima te su je prevodili vrsni književnici. Uz rub Modrog jezera planira se postaviti 15 ploča s prijevodima Hasanaginice, koje će darovati različite zemlje. Svaka čast Dalmatincima "Od onih najpoznatijih prevoditelja, tipa Goethea i Puškina, preko kineskog prijevoda, hebrejskog... Mislimo da bi taj kompleks, zajedno s Modrim jezerom, s utvrdom Topana, činila jedinstveni kompleks u svijetu", izjavio je Luka Kolovrat iz Turističke zajednice (TZ) Imotskog. Sarajevski reditelj Sulejman Kupusović Hasanaginicu je pretvorio u operu. Narodnu baladu iz Dalmatinske zagore o tragediji u muslimanskoj porodici svi smatraju svojom. Ideju iz Imotskog o spomeniku smatra mudrom. "Svaka čast Dalmatincima, Imoćanima na toj ideji. Šteta što naši Bosanci, u namjeri da očuvaju islamsku tradiciju, otomansku tradiciju, bosansku tradiciju, nisu to uradili", kaže Kupusović. U Imotskom planiraju Hasanaginicu promovirati i u turističku atrakciju, jer je priča, smatraju, ravna veronskoj o Romeu i Juliji. S mostarskim teatrom nastoje dogovoriti stalno prikazivanje predstave na autentičnim lokacijama te tako i turistički i kulturno uvezati dvije države.

08.04.2012.

Učenici OŠ 'Pajić Polje' dobili nagradu za foto-priču 'Svjetlost'

Osnovci Osnovne škole Pajić Polje, Općina Gornji Vakuf – Uskoplje, dobili su veoma vrijednu nagradu. Naime, na konferenciji „Dekada inkluzije Roma 2005-2015“ održanoj u Travniku, ekipi Osnovne škole Pajić Polje uručena je jedna od tri glavne nagrade, ravnopravne nagrade odjela za obrazovanje OSCE-a. Nagrađena je foto priča „Svjetlost“ koja je sačinjena od osam fotografija na temu Inkluzije romske djece u nastavni proces. Koordinatorica projekta je nastavnica Vernesa Manov koja je ekipi učenika šestog, sedmog i osmog razreda pomogla da snime foto priču i za to dobiju nagradu i priznanje za cjelokupni opus od osam fotografija. Ovaj foto konkurs je organizovan povodom obilježavanja 8. aprila u svijetu poznatom kao Dan Roma. Posebno interesantno i hvale vrijedno je bilo to da se kod ovih učenika razvija svijest o tome da poštuju prava svih ljudi, iako u njihovoj školi nema Roma.

07.04.2012.

Welcome to Sarajevo JEDNA SI JEDINA BOSNA I HERCEGOVINA 06. april 1992.

• Evropska unija i Sjedinjene Američke Države priznale nezavisnost Bosne i Hercegovine. • Srpske paravojne formacije počele otvorene artiljerijske napade na Sarajevo. Aprila i maja 1992 srpske snage su na sarajevskom ratištu angažovale preko 15 000 ljudi (JNA je u gradskim kasarnama raspolagala sa oko 5000 vojnika i oficira), oko 2000 oruđa kalibra od 12,7 mm do 155 mm, oko 100 tenkova i transportera. U to vrijeme srpske snage su na jedan kilometar sarajevskog fronta raspolagale sa 35 oruđa. Najveća koncentracija oruđa u historiji ratovanja do tada je zabilježena u bici za Berlin 1945. kada su ruske snage na dužni od kilometar imale 25 oruđa. • JNA i srpske paravojne snage napale Foču i počele etničko čišćenje istočne Bosne. Zbog loše organizacije odbrane Foča je pala gotovo bez borbi. • 06. aprila srpske snage napadaju Zvornik, u kojem dolazi do teških borbi, posebno za Kula grad. Snage bosanskih Srba i JNA dvadeset dana vrše neprekidne napade na Kula Grad uz artiljerijsku i podršku avijacije, te upotrebu bojnih otrova. Kula Grad je branilo oko 150 boraca od toga 20 bez ikakvog oružja. • Prema izvještaju Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Kofi Anana (Izvještaj o Srebrenici) od 15. novembra 1999, u prvih 60 dana rata oko milion stanovnika je raseljeno i protjerano dok je nekoliko desetina hiljada, uglavnom Bošnjaka, ubijeno.

28.03.2012.

Na dnu jezera ukazali se džamija i begovski nišani

Ovo begovsko mjesto prije akumulacije Ramskog jezera '68. imalo je neuobičajene standarde. Pad nivoa vode Ramskog jezera mnogi bivši stanovnici nekada plodne i bogate ramske kotline iskoristili su da obiđu mjesta u kojima se nekada živjelo i da osvježe uspomene na dane kada se rodni prag morao zbog viših interesa napustiti i daljnji život nastaviti u tuđini. Povlačenjem vode ukazuju se ostaci kuća, voćnjaka i drugih objekata, a u nekada bogatom begovskom selu Kopčići sada se vide ostaci džamije s munarom. Voda još nije oborila sve nišane ispod kojih leže kosti nadaleko čuvenih begova. Neki odolijevaju sili vode i podsjećaju na stara, davno prohujala vremena. Čudan osjećaj Safet ef. Pozder, glavni imam Medžlisa IZ Prozor, kaže da je ovo begovsko mjesto koje je još u vakat prije akumulacije Ramskog jezera 1968. godine imalo standarde malo neuobičajene za sela ovog kraja, sa sadržajima specifičnim za veća naselja kao što su kahvane, tabhane, mlinice, hanovi, musafirhane, putevi popločani kaldrmom. - Imalo je džamiju koju je, vjerovatno, sagradio starenik Kopčića, koji se spominje kao Džafer-beg. Međutim, vrlo je teško precizno odrediti godinu njene izgradnje, a pretpostavlja se da je sagrađena u 16. ili početkom 17. stoljeća - kaže ef. Pozder. Dodaje da je akumulacijom Ramskog jezera veći dio ovog kraja potopljen, pa su se pod vodom našli Kopčići, mjesna džamija, kaldrma i greblje. - Vremenom za potrebe remonta na brani ili neke druge potrebe jezero se ispušta, tako da ostaci Kopčića toliko godina nakon potopa budu ponovo vidljivi. Takva situacija je i sada. Svako ko ima želju, može otići do ostataka sela, gdje se još vide put popločan kaldrmom, ostaci zidina, munare, dio greblja, puno starih bašluka - pojašnjava naš sagovornik. Ističe da slika sela koje izranja nakon nekoliko decenija budi u njemu čudan osjećaj, protkan snažnom tišinom. Rastjerivanje begova Ramska kotlina je bila žitorodna, uspijevalo je raznovrsno voće i povrće. Bilo je mnogo onih koji izgradnju HE "Rama" i stvaranje akumulacionog jezera nisu prihvatali kao korak ka ekonomskom napretku zemlje. Bilo je mišljenja da se radi o svojevrsnoj teoriji zavjere i potezu kojim je trebalo rastjerati kopčićke begove i ujedno razrušiti "ustaško gnijezdo", kako je to u svojoj knjizi "Rama kroz stoljeća" zapisao fra Ljubo Lucić. Pod takvim dojmovima već 1966. godine počelo je raseljavanje stanovništva Gornje Rame. Hrvati su uglavnom odlazili u Hrvatsku, gdje danas postoje i veća naselja s cjelokupnim stanovništvom s ramskim korijenima, a neki su svoje gnijezdo savili u Bugojnu. Bošnjaci su selili u Bugojno, Donji Vakuf, Konjic te jedan broj u Prozor, dok su porodice begova iz Kopčića svoju budućnost vidjele isključivo u Sarajevu. Za potopljenu imovinu vlasnici su dobili skromne naknade. Živjelo se težački Halil Hodžić danas živi u Prozoru. Njegov otac Džemal i amidža Ibro za novac dobiven za oduzetu zemlju kupili su parcele u naselju Pograđe. - Živjelo se pravo težački, od zemlje i stoke. Svi koji su iselili iz Gornje Rame otišli su u gradove ili na periferiju - prisjeća se Hodžić. Podijeli sadržaj

01.03.2012.

20 godina od referenduma:Sretan 1. mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!

BiH danas obilježava 20. godišnjicu od kako su na referendumu, koji je održan 29. februara i 1. marta 1992. godine, njeni građani izjasnili za suverenu i nezavisnu državu od tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić kazao je novinarima da bi u svakoj zemlji dan kada je država izglasala svoju nezavisnost bio jedan od najvećih dana u njenoj historiji, nažalost, dodao je, zbog političkih okolnosti u BiH ovaj datum se ne obilježava u cijeloj BiH. "Slavili ga ili ne BiH je nezavisna država koja kao takva postoji. To je činjenica bez obzira na osporavanja kada je riječ o ovom danu, kada je riječ o historiji BiH i njenoj budućnosti. BiH stoji i postoji", naglasio je Komšić. Čestitajući Dan nezavisnosti federalni premijer Nermin Nikšić je podcrtao da je obilježavanje 1. marta obilježavanje početaka nezavisne i suverene države BiH. Dodajući da je u posljednje vrijeme posjetio mnoge dijelove Republike Srpske, u kojoj se ovaj datum ne slavi, te FBiH Nikšić izražava uvjerenje da sve više građana razumije da bez jakih državnih institucija nema budućnosti ni u budućoj ujedinjenoj Evropi. Zamjenik predsjedatelja Doma naroda Parlamenta BiH i lider Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejman Tihić kazao je danas novinarima da se obilježavanjem ovog datuma odaje priznanje svim žrtvama Drugog svjetskog rata, ali i žrtvama posljednjeg rata u BiH. "Nažalost, još je onih koji ne poštuju ovaj praznik, ali negiranje njega je negiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji jasno kaže da svi propisi Republike BiH ostaju na snazi dok se ne promijene ili ponište. Zakon o državnim praznicima nije poništen i on je na snazi", pojasnio je Tihić. Potpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo podsjetio je danas na nespornu činjenicu da postoji BiH i naglasio da je referendum održan 1992. godine bio izraz volje građana BiH u kome je Katolička crkva dala odlučujući doprinos i koji je finansirala Evropska unija. "Dakle, referendum u BiH nije bio izraz političke manipulacije Bošnjaka, Hrvata ili bilo kojeg drugog naroda, nego interes Evrope da iskuša opredjeljenje građana da nastave živjeti u hiljadugodišnjoj BiH", kazao je Kebo. Cvijeće je danas bpoloženo i na šehidsko spomen-mezarje Kovači te na mezar prvog predsjednika RBiH Alije Izetbegovića, spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992. - 1995., na bistu Josipa Broza Tita, na spomen-parku Vraca, na groblju Lav i spomen-obilježje Trg ZAVNOBiH-a.


Noviji postovi | Stariji postovi

Grazr
Duradbegov Dolac
<< 07/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

Duradbegovic Dolac




Ovdje rado bacim pogled

Ako imate pitanja mail & msn
dolac222@hotmail.com

Knjiga Gostiju

BegovdolacBagra - Jos jedan nas blog - klikni

MOJI FAVORITI
RODNA GRUDA
Rahat No More
Machine Head
burek
Iskreno Vaša
U urbanoj sahari života
Mjesečevi Prsti
shizika
Dnevnik posebnih
999
LJEPOTA DUSE
izlog jeftinih mladića
dijetenoci
Moj centar svijeta
Kud nisam guzonjin sin
KALEIDOSKOP
Duh Koji Hoda
osobe sa invaliditetom
Šemsina ispovjedaonica
Mejja-Su
U.B.Bosnae Zelene beretke Vogosca
avlija
Backpacker
DAH ŽIVOTA
čuv'o ja ovce...
Nekada u BiH
Kozarački kuhar
Photo Muhamed Husić alias Hamo
SREBRENI LJILJAN
Dunyaluk
A.C.A.B
Džema'at Duratbegović Dolac
svasta zanimljivo
Real Madrid CF Blog
SLATKI DRHTAJ TIJELA
crnaljubicica
DOVE i HADISI
Predsjednikov blog
Gospodin Co'ek
Bosno moja divna mila...
BegovdolacBagra
diNche FroM tHa maHaLa
Svi smo mi Agromax
Hronika jednog života
Bee Highirly !
DU BIEST SCHLUSSEL ZU MEIN HERZ!!!
**Bosnom Behar Probeharao**
KOZARAC-MUTNIK
PRIVOR
Čaršija za vrijeme opsade
više...

BROJAC POSJETA
775045

Powered by Blogger.ba

eXTReMe Tracker