Šumska vila

Kraj Cipalskoga i Perničkoga potoka nalazilo se vrilo koje se nijedne zime nije zamrzavalo. Svake večeri je na to vrilo dolazila šumska vila da se vode napije. Utolivši žeđ, ona bi se opet vraćala u svoju šumu, gde je na velikom kamenu spavala.
Jednom je kroz šumu prolazila devojka. Ide ona, osvrće se i gle – u šumskom zelenilu sjedi žena. Zapita žena djevojku bi li htjela da je očešlja. Djevojka pristane. Začuđujuće brzo i lako očešlja ona šumsku vilu. U znak zahvalnosti, nasu joj vila punu pregaču lišća. Šta da radi, devojka uzme lišće, iako je bila nezadovoljna: kako to da nešto bolje ne dobi! Kad se malo udaljila, ona uze te mrzovoljno prospe lišće na zemlju.
Došla ona kući, a gle – listovi koji su se na pregači zadržali, pretvorili se u čisto zlato. Potrči djevojka natrag na ono mjesto gde je lišće prosula, ali tamo ne nađe ništa.