HV i HVO Januara 93 izvode silovite udare na gradsko jezgro Gornjega Vakufa,koju brane borci ARBIH ili bolje reći brane ljudi svoja ognjišta. Na jedonj strani teška artiljerija oklopne mehanizovane jedinice ,silne snage u ljudstvu. Štoka, Viskija, Cigara, Hljeba, svega u izobilju. A na drugoj strani Ljudi koji brane svoje domove. Naoružani čistim obrazom,hrabrošču,drugarstvom i pjesmom. Dakle obadvoje dobro naoružani. Dvoboj je počeo tačno 11 januara 93 u 17 i 11 minuta. U jednom od ratnih dnevnika piše. Poslje niza provokacija,koje su trajele vise od 20 dana,poslje prevara i neistina ,udarili su bojovnici HV i HVO po Gornjem Vakufu. Poslje maloga nesporazuma i muka koje su trajele oko 2 minuta ,uspostavljena je veza sa svima na terenu. Nevjerovatno ali prava Armija. Čujem jake eksplozije. Ne znam šta je tako jako. Stižu i prve dojave. Jedna žena i jedan muškarac su teže ranjeni. Napadi ne prestaju. Dolaze i prve izbjeglice, a jedna žena kaže ” Sve su strani sa oznakama U, HV, HVO. Stanove nam pretresaju,pljačkaju, a nas je spasijo komšija Boško i plaho je fer”. HV i HVO odlučuju svoje teško oruđze i tuku po gradskome gnjezdu. Strašno izgleda. Zemlja se trese od silnih detonacija. Ranjenih ima sve više i više. Tako prolaze ratni dani do 18 janura. Kada HV i HVO kreću svom silinom da zauzmu gradsko gnjezdo Gornjega Vakufa. Silovito tuku, ali otpor je žilav. Borbe ne prestaju, šta više se pojačavaju . A počelo je u 7 sati sad je oko 12. Čuju se VBR, Tenkovi ,Haubice,Minobacači. Pravi pakao. Iz Mahale stiže poruka “Ućinićemo sve da oklopnjaci ne uđzu u grad”.
Naj žešce bitke se vode oko Releja. Branioci uspjevaju zadržati položaj, a HV i HVO koji je brojniji u ljudstvu i tehnici iz minte u minut pojaćavaju napade. Rele je vrlo važan. Ukoliko ga branioci izgube, doći če u nezgodan položaj. Borbe su se rasplamsale. Na Crnom Vrhu, Krću, donjem djelu grada ,Bistrici,selima Voljica ili bolje reći na cijelom području opštine Gornji Vakuf . Branioci su uspjeli odbiti napad na Relej, ali još uvjek se vode žestoke borbe. Na Uzrićju diverzantska grupa branilaca uništila je dva transportera sa kompletnom posadom Ustaša. Grupa branilaca “Veseli Bosanci”odradila je položaj HVO i HV na brdu Rog. S terena dobre vijesti. Branioci izdržavaju a u pojedinim mjestima prelaze u protiv udare . Ipak na Releju je vrlo teško. A to je izuzetno vrjedna kota koja dominira cijelim gradom. Tenkovi HV su sve bliže Releju. Branioci šalju pojaćanje ide bolje poslje dolaska svježih snaga.Na Releju prava drama. Čuli smo ružnu vjest,kao da je Rele pao,Kosa mi se naježila. Znam da je laž. Jer Relej je sve. O tim borbama na Releju novinari CNN-a koji su se i zatekli u kasarnoj Umprofora, kažu sljedeče,” Ovakvu vatru nismo vidjeli ni u Iraku “. Zaista je pakleno oko toga Releja. Borbe se rasplamsavaju. Učestvuje nekoliko hiljada na obje strane. A prostor je vrlo mali. HVO i HV preuzimaju inicijativu na pojedinim mjestima. Tako su jedna Praga i tri Tenka uz pratnju Helikoptera ušli u selo Ždrimce. i prema informacijama ,biće puno poginulih. U Mahalu ipak Ustaše ne mogu uči. HV i HVO osječaju da imaju inicijativu u pojedinim rejonima opštine. A na radio stanici pjevaju Ustaše ” Od Vakufa do Irana ne smije biti Muslimana”. Mahala se dobro drži. Na Releju je teško. Tri Tenka su došla u neposrednui blizinu Releja. Ima dosta ranjenih branilaca.Mahala čiji branioci čuvaju Relej traže pomoć. Ima dosta poginulih. Pada mrak, a borbe ne prestaju. Ko je na Releju? Pitaju u Mahali. Odogovor -Možda nema niko . Ko je na Releju?Pitaju u Mahali. Odgovor-Možda nema niko. Moramo se vratiti na Relej. Moramo se vratiti,znate li šta to znači to. Mrak je odavno več pao. S Releja pjesma “Eto Jure i Bobana”. Ustaše su zauzele Relej 18 prvog. HV i HVO zauzeli selo Ždrimce i vrlo važnu kotu Relej. Branioci su u teškoj situaciji. Nemaju protivoklopnih sredstava, a imaju puno poginulih i teško ranjenjih. HV i HVO izgubili su u ovim napadima od 11 do 18 prvog 93 preko 130 bojovnika, a ranjenih ima na stotone. Podaci se kompletiraju. Branioci su izgubili selo Dušu, u kome je izmeđzu ostaloga ubijeno 7 civila, petero djece i dvije žene. 19 ,20 prolaze u iznenadnome granatiranju,obadvije strane koriste vrijeme za pregrupisavanje i pripreme za nova dejstva.
HV i HVO imaju problema. Kako ponovo motivisati bojovnike za naredna dejstva a branioci kako povratiti samopouzdanje kod ljudi. Noču 21 opet se pojačavaju dejstva. Ovaj put rejoni sela Vrsa osobito rejoni Krča koji su od 11 prvog 93 bili izloženi najžeščim dejstvima. Ali sa toga brda kad je najteže i najžešče bilo čula se pjesma. Branioci kada dobijaju pomoć u ljudstvu čuju u daljini ovu pjesmu. Onda oni odgovaraju istom pjesmom.
Svi sa suzama u oćima. Ovo brdo voli ovu pjesmu,” Došla voda od brijega do brijega.Pronijela Mejru na Tabutu,Pronijela Mejru na Tabutu. Hajde Mejro snama večerati ,večerajte mene ne čekajte….”
U dosadašnjim napadima na Krč,dva branijoca su poginula,11 ih je ranjeno. Krč je kota koju branioci moraju zaržati. Jer to je zadnje Brdo koje brani Mahalu. Gore idu Najbolji što ih Mahala ima. Gore kada polaze na smjenu,Ljube svoju djecu, ljube ih zadnji put. Jer znaju da jedna od smjena mora ostati na Krču, a Mahala ima samo jednu smjenu, koja mora biti gore. Oni idu i ne okreču se .Oni idu sa suzama u očima i sa svojom pjesmom.
JER ONI SU IZ ZEMLJE BOSNE.
Uz stazu koju samo oni znaju,ćuje se šapat dvojice
“Ako poginem nemoj Bogati da mi Majka ostane gladna. Ne brini ali i Ti molim te ako preživiš, nemoj da mi Djeca i Žena budu na sred puta, jer znaš da samo mene imaju”.
Odoše njih 13. Na Krču se 22 prvog 93 čula druga pjesma” Eto Jure i Bobana”. Smjena se vratila uz veliko posredovanje Umprofora 27 prvoga 1993 u 16 i 30. Neđad Bajraktarević koji je preživijo ipod tijela poginulih boraca zadnje smjene. Krio se ispod ostataka tijela svojih prijatelja. Žeđ je gasijo ledenicom a glad koricom hljeba koju je na rosi mekšao. I ako teško ranjen u obadvije noge. On je izdržavao pet dana u Zemunici punoj krvi,bola i žalosti. Izdržao je i ponijo istinu o stradanju zadnje smjene u Mahali kod brda Krč.Koja voli jednu pjesmu. Ove istine treba da se boji svako ko može da zaustavi ovo stradanje a ne čini ništa,ovaj pogled će vas vječno pratiti.
Istina-Gornji Vakuf

Zivijo Gornji Vakuf
Bio sam jednom u Voljevcu na koti Jasen u jesen ‘93. Svaka cast Vakufljanima, bili su istinski borci.
vala sa ovim ratnim izdanjima postajete malo dosadni
vakufka ne zezaj mozda ti fale ustaski meci ako tako budes nastavila ne iznenadi se da ti ubrzo opet ustasa kuca na vrata neka svako zna sta je bilo
mi se svoje borbe i svoga cilja ne stidimo a ti
biti dosadan da neko pise o istini koja je kostala stotine hiljada zivota bosnjaka malo razmisi VAKUFKA
dobro je rus samo tako rodi majka
bravo rusko samo tako nastavi nek se zna sta je bilo i nek se nezaboravi sta su zvijeri radile jer normalan covjek to nebi uradio nikada
treba pricati neka svako zna ko su nam bile komsije a pogotovo mladjim generacijama,ne prepustite zaboravu,nema halala
kose stidi neka crkne za svoj vakuf zivot dajem a za dolac dva selam rode mekan
da nas jos Zlatica ne izdade na Krcu…potjerali bi smo mi ustase…ovako…13 heroja ostade gore…nek mu je na cast..
naplatio je Zlatica…..eno ga seiri se po Sarajevu sve ove godine….ne osvrce se vise na mahalu i Vakuf….vise mu nismo potrebni..
da smo mi imali naredjenje da uzmemo vakuf,1-3dana bi vas potpuno razvalili,a vi mozete pisat sta hocete ,to je istina.niti o vakufu ni u prozoru i mostaru nisu bile nase ozbiljne snage za pravi napad.politika se morala slusati.hrvatskoj je krajina bila vaznija,inace bi mi vas za kratko vrjeme satrali do zenice.ja mislim da se dosta ljudi u vakufu pitalo zasto nismo sve zauzeli,jer su sami sve vidili i dozivili.pozdrav svima iz stoca