Tebi

Ne znam kako da počnem ovu pjesmu,ovu priču.Jer tužna sam nočas. Svaka kap kiše što padne na prozor , svaka kap je bol izgubljene ljubavi moje. Svaka kap je suza, a svaki zvižduk vjetra ćežnja izgubljena moja. Pisala bi dugo,a li ruka mi drhti, molila bi dugo ali srce mi pati, i šuti . Teška je ova tama,teške su ove vlažne noči,kad osjetiš miris naranđe u samoči.
Znam rećićeš nasmješi se, ne želim tužnu priču, ali ne mogu jer ne vidim na nebu ni jednu zvjezdu,sve su prekrili oblaci tuge, o proklete noči duge.
Koliko još da čekam da osjetim tračak sunca na srcu svom.
Koliko još suza u oku mom, koliko jos dana u samoći.
Znam sreča mora doć, taj biser ljepote , zasjat če opet zvjezde na nebu, a tamni oblaci otiči če dalje. Oh Bože koliko li če ova ratna godna da traje . Gledala sam nočas nebo, kako je tamno, samo se mjesec ispod oblaka malo ocrtava. Tako isto u mome srcu puno gorkoga bola i jada ocrtava se.
Ljubavi moja za tebe i samo po tome znam da sam još uvjek
“Čovjek” jer još uvjek volim i to volim tebe