Moj Bože, ponekad se pitam, zar je baš tako moralo biti.
Moj Bože, ponekad se pitam, zar je dobro srce muslimanskog insana moralo da se vadi Valjevskim, Užickim i inim drugim srpskim kamama.
Moj Bože, ponekad se pitam, zar je muslimanski covjek samo što sevdah cuti, morao biti zaklan. Pa što to mi nismo išli u Negotin i Kraljevo i klali njihove majke, što to mi nismo postavili haubice na Žabljak, na Durmitor, na Zlatibor i ubijali njihovu djecu. Nismo, jer mi volimo, a oni mrze, ne svi, ali mrze.
Naše su džamije popaljene, mihrabi porušeni, mezarja uzorana, njihove crkve od Teocaka do Goražda niko ne dira.
Naše su majke i sestre silovane, a njihove se suncaju po Adi Ciganliji i ljetuju po Budvi.
Naši su muhadžeri u Trogiru, Pakistanu, a njihovi se, sram ih bilo šetaju po Modrici, Dobojskim daidžama i Prijedorskim avlijama. Mi ovdje u Bosni jedemo Norvešku ribu sumnjivog datuma, a oni beru naše alkatmere i ruže i sjede ispod grožda , gdje smo mi, samo mi, Bajrame docekivali.
Bože moj, Bosanske gazde, Bosanske gazde i potomci Bosanskih begova; hej ljudi moji, gazde, gazde Bosanske cekaju u redu za tanjir graha, a njihova fukara po buvljim pijacama Zajecara prodaje almasli grane i šorvane naših nena. Prodaje fukara znoj i krv težaka.
Prodaje fukara ibrike i postekije po Požarevcu. Prodaje fukara vilerove goblene, vilerove goblene iz muslimanskih kuca, vezene u nocima kad još nije bila spaljena iluzija o uvali moga djetinjstva na brdovitom Balkanu i kad je zaklana porodica Huskica odgledala još jedno nedjeljno popodne koje vodi Dunja Lango.
Prodaje fukara, a mi se glodemo. Prodaje fukara pune muslimanske sehare, a mi se glodemo.
Prodaje srpska fukara muslimansko dostojanstvo, a mi se glodemo.
J**** ja nas, ali neka, neka narode moj, neka prodaje fukara, neka prodaje, jer ne mogu oni nakrasti koliko Musliman ima, ne mogu oni pobiti koliko Muslimanka mati može roditi.
I zato, ne zaboravi nikada narode moj, ne zaboravi nikada potoke krvi što se slivaju niz Soukbunar, Ðidikovac, Mejtaš i Vratnik ne zaboravi nikada i nemoj nikad halaliti.
Ne zaboravi mrtve bebe rodene na Koševskom brdu, ubijene iz PAT-a, PAM-a, Boforsa, majku im j****, ne zaboravi i nemoj nikada halaliti.
Ako smo nekada morali halaliti, više ne smijemo.
Zakuni se narode moj krvlju rahmetli Hajre Mešica i sakatom djecom Bosanskom, da halaliti više nikada neceš.
Ko halali, dabogda ga rodena djeca proklela, jer mi, mi Muslimani ovaj rat nismo željeli, ali ako hocemo, dobit cemo ga, jer u Bosni rješenja nema ili Džehenem ili sloboda, kome to nije jasno neka ide iz Bosne.
(Text preuzet sa www.islambosna.com)

vala znamo mi to svi daj da se nasmijemo a ne da placemo
jeli ovostranica o docu i dolacanima ili o politici
bosnia@
saraj@
bolje i malo plakati nego da ponovo se ratuje
zar da zaboravimo cetnicke zlocine ili
slazem se sa ruskom,nikad ne treba da zaboravimo sta su nam dusmani uradili u proteklom ratu…
sta je saraj,sta ti nije jasno? zar ste vi sarajlijice zaboravili kad su vas gadjali s pala?