Iako ne treba sumnjati u dobronamjernost EU prema BiH, sigurno je da u Briselu ima i lobista koji žele Karađorđevo
Nakon što je Evropska unija dala zeleno svjetlo Hrvatskoj za početak pregovora o članstvu, a Srbiji i Crnoj Gori za stabilizaciju i pridruživanje, BiH je i formalno ostala jedina zemlja u regionu bez ikakvog ugovornog odnosa s EU i jedina evropska zemlja, uz Bjelorusiju, bez perspektive da u skorije vrijeme počne ozbiljne razgovore o institucionalnom približavanju EU.
Za prosječnog stanovnika ove zemlje mnogo je pitanja koja mu se vrzmaju po glavi. Ključno je da li će ikada BiH zaista ući u EU. Je li problem njena nametnuta kompleksna ustavna struktura u kojoj se i odlazak u WC može proglasiti vitalnim nacionalnim interesom ili su to zavjerenički dogovori kojima se samo bez rata nastavlja dogovor iz Karađorđeva i ova zemlja dovodi u stanje (neproglašene) potpune podjele.
Da li se davanjem saglasnosti Hrvatskoj da bez Gotovine u Hagu počne pregovore o članstvu pravi još jedan u nizu opasnih presedana kada je EU u pitanju, zbog kojega će se sutra cijena fakturisati kandidatima za članstvo – Turskoj, Albaniji, možda Kosovu i, eventualno, BiH?
Je li to policija u Srbiji profesionalnija od bh. policajaca (a nije), a njihov javni RTV servis bolji (čak je i gori)?
Iz Brisela ćemo ovih dana čuti poruku da je bolje da se SCG drži uz EU kako bi se pritisci na nju povećali, a preostale obaveze izvršile.
Evropska budućnost našoj zemlji uskraćena je prije dva dana u Luksemburgu. Ukoliko se ne dogode neke spektakularne promjene, to znači da ćemo u budućnosti imati situaciju da Srbi i Hrvati iz BiH preko pasoša susjednih zemalja slobodno putuju po Evropi i svijetu, a Bošnjaci će biti izolovani. I da li takva izolacija vodi ka novom Karađorđevu?
Samo ovoga puta ono bi moglo, ne daj Bože, imati, umjesto propalog Miloševićevog i Tuđmanovog potpisa, pečat iz Brisela. Jer, iako ne treba sumnjati u dobronamjernost EU prema BiH, sigurno je da u Briselu ima i lobista koji žele Karađorđevo.
