Naš posjetilac AMATER je nam ponovo ukazao povjerenje i
objavljujemo sa velikom radošču ponovo njegov rad.
Šta reći nego samo uživajte i čitajte.
Evo jedna jako romanticna od Jesenjina:
Što sam? tko sam? ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli,
živio sam kao usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
i tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, boleciv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapcem zaljubljene rijeci.
“uvijek” i “ljubljena” i “upamtit cu”,
a u duši vazda ista pustoš zraci;
ako dirneš strast u covjekovom bicu,
istine, bez sumnje, nikad neceš naci.
zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvacene tuge.
ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena za me i za mnoge druge.
ali, ako tražec neku srodnu dušu,
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad necu da te ljubomorom gušim,
nikad necu tebe grditi ni kleti.
što sam? tko sam? ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.
Amater, 06/10/2005 11:56
Da ne bude zabune, ova pjesna je djelo poznatog pisca Jesenjina, a ne moja. Ja sam je samo poklonio na citanje cjenjenim posjetiocima!
amater ne brni se znamo to pise vec
ali super je ocekujemo tvoju saradnju jos
IMAŠ BISER
Imaš biser, dijamante
I sve za čim svijet uzdiše;
Ti najljepše oči imaš
-Moja mila, šta ćeš više?
Tvoje mile, divne oči
Iz srca mi izmamiše
Bezbrojne i vječne pesme
-Moja mila, šta ćeš više?
Tvoje mile, divne oči
Mnogim bolom mene biše;
Ti me njima upropasti
-Moja mila, šta ćeš više?
amater svaka cast ti vise nisi amater zasto nkom neponudis da objavi tvoje pjesme
Rano je još!
Sretoh dragu
Sretoh dragu nepoznatu, u proljeće sred behara,
pa pomislih mili Bože, od tebe mi evo dara.
Kad je gledam duša drhti, eh kad bi to ona znala
u grudima bol se vrti, blagi Bože tebi hvala.
Kad je slušam srce lupa, ona o tom pojma nema,
u čežnji se bolnoj kupa, i toj čežnji kraja nema.
Hajde mila pogledaj me, tvoj mi pogled sreću daje,
ali mila ne zna za me, nit me gleda niti haje.
Hajde mila osmeh daj mi, da ozdravim da ustanem,
al’ osmejeha ni za lijeka, bez njega ću da usahnem.
Nekog drugog ona gleda, nekom drugom osmjeh daje,
al’ taj drugi pojma nema, nit je gleda niti haje.
Sreću čine male stvari, tako malo duši treba,
al’ sreća se neda kupit’, nije sreća parče hljeba.