Jednog čovjeka je počeo da ganja lav. Dolazio je sve bliže i bliže. Odjedamput čovjek ugleda veliku provaliju ispred sebe. Da ne bi pao u nju i da ga lav ne bi uhvatio skoči i uhvati se za tanku granu jednog drveta tako da je visio tačno iznad provalije. Dođe jedna bijela vjeverica i poćne da grize granu. Čovjek je otjera. Onda dođe jedna crna vjeverica i isto počne da je grize tako da je grana bila sve tanja i tanja. Čovjek i nju otjera. Opet dode ona bijela…i tako dalje. U svemu tome čovjek ugleda da na grani više njega visi pćeliji med. Podigne svoju glavu i počne da liže i da se nasladuje njime. Zaboravio je čovjek na lava koji ga ganja, na provaliju ispod njega i na tanku granu i vjeverice.
Pitače neki čemu ovaj primjer i sta znaći. Lav je smrt koja čovjeka ganja. Provalija je kabur u koji ce čovjek ući. Grana je njegov život. Bijela vjeverica je dan a crna je noc koji uvijek pomalo od života uzimaju. Pored svih tih opasnosti covjek se nasladuje medom odnosno DUNJALUKOM i zaboravlja na sve.
kako si komso
sta mi deveras jada ikada ono pismo sto si obeco znas o cemu seradi
Ovaj Pcelar garant sladak ko med,
a i debel ko trut,hehe.
Interesantan texst