Nekada davno je stari Dolačan svome unuku ispričao jednu životnu istinu. U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka. Kao borba izmedu dva vuka. U nutrini svakoga od nas. Jedan vuk predstavlja zlo . Predstavlja bijes , zavist , ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju , grijeh , srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam…
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu , poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdaćnost, darežljivost , istinu , suosječanje i vjeru.
Mali Dolačan se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli
vrijedno usmjeri u dubinu djedovih rijeći, te ga zapita;
– Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari Dolačan odgovori sa smješkom na svojem starom licu
– Pobjeduje uvijek onaj kojega hraniš…
Dolačka priča

Selam tebi,Ruskoo !
Moje djevojacko prezime je bilo Vuk,zadrzala sam ga i samo dodala jos jedno…
A stari su mudri bili.
Svaku im misao treba pisati .
dolacani vise vole medvjede hehheeee