Bošnjaci i Bošnjakinje, Bosanci i Bosanke, Dame i Gospodo, još jednom vam želim uputiti iskrenu čestitku: Sretan Vam Dan Državnosti Bosne i Hercegovine, 25. Novembar, 2005 .
Mi se trebamo danas podsjetiti na povijesni dogadjaj 1943 godine, kada je prije šesdeset (60) godina održano prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu, koji se ustvari ranije zvao Varcar Vakuf, jer na taj dan su tamo ponovno udareni temelji državnosti Bosne i Hercegovine, poslije propasti Bosanske države 1463 godine i tada je garantovana ravnopravnost svih njenih naroda. Po mećavi i velikoj zimi i nevremenu, za vrijeme njemačke okupacije, delegati sva tri naroda su se probijali gladni i promrzli da bi tamo stigli i donijeli važne odluke i tako položili temelje državnosti Bosne i Hercegovine. U tim odlukama nije bilo ni pomena o nekakvoj “Republici Srpskoj”, a ni “Herceg-Bosni”, nego samo o jedinstvenoj i nedjeljivoj državi BiH. Objektivna povijest potvrđuje da je zemlja i država Bosna mnogo starija od ovog datuma ili od Dayton-a i da je uvijek bila multikulturna i multireligiozna ali i tolerantna još od Kulina bana i dobrijeh dana i dobrih Bošnjana. Ali svakako, ovaj datum je simbolično važan jer potvrđuje hiljadugodišnju Bosansku državnost sa slobodnim izborom i voljom izabranih predstavnika svih naroda Bosne i Hercegovine. Ni mnoge agresije a ni pokušaji genocida nisu mogli promijeniti ove činjenice. Kraljevina i država Bosna, čak ni u sastavu Otomanskog carstva, nije prestala da postoji kao administrativna cjelina, prvo kao sandžak a kasnije kao pašaluk. Bošnjaci daju Otomanskom carstvu bezbroj značajnih ljudi, paša i vezira, naučnika, pjesnika, pisaca, pa čak i preko dvadeset Velikih Vezira. Odlukom Berlinskog Kongresa 1878. godine, Bosna i Hercegovina, u svojim, manje više sadašnjim granicama, potpada pod Austro-Ugarsku okupaciju, da bi kasnije sa cjelinom svoje teritorije ušla u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1918. godine, a još kasnije i u dvije Jugoslavije. Kontituitet njenih granica i administrativna cjelovitost njene teritorije je uglavnom očuvana kroz sve okupacije. Kasnije, na zasjedanju ZAVNOBIH-a u Sarajevu, 1945. godine, je donešena odluka da se to tijelo transformiše u Narodnu Skupštinu Republike Bosne i Hercegovine. Zakon o proglašenju proslave ovog dana, kao Dana Državnosti BiH, je donešen 1995 godine u Skupštini BiH. Pristanak na entitetsku podjelu u Dayton-u je bilo nužno zlo učinjeno pod pritiskom rata i agresije sa nepravednim arms embargom protiv Bošnjaka i pritiska stranih sila da se rat zaustavi. Sada, u miru, svi moramo pomagati slabljenje i odumiranje entiteta i jačanje centralne državne vlasti. I pored postojanja raznih opstrukcija i nacionalističkih tendencija lokalnih destruktivnih snaga, ponekad pomognutih od međunarodne zajednice sa nametnutim statusom i administrativnim oblicima kontrole sličnih protektoratu, konstruktivne snage tradicionalne Bosne svakodnevno jačaju i usmjeravaju državu prema toleranciji, zajedništvu i evropskoj zajednici.
Mi Bošnjaci nemamo nikakve druge rezervne domovine nego imamo samo jednu jedinstvenu i nedjeljivu zajedničku nam domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Svaka cast za ovaj post,Rusko!
Selam!