Prica o smrti

[URL=http://imageshack.us][IMG]http://img162.imageshack.us/img162/3637/voda9pa.jpg[/IMG][/URL]

Živio, kaže ta priča, nekakav čovjek u Samarkandu, bio ugledan i imao slugu. Pošalje on toga slugu jednoga dana u bazar, da mu, nešto kupi. Ne prođe ni pola sahata, vrati se sluga sav izbezumIjen : prestrašen. „Daj mi”, veli „gospodaru, najbržega konja da bježim u Buharu. U bazaru sam vidio svoju smrt, hoda bazarom, i kad me ugleda, razgorači na mene oči. Došla po mene”. Gospodar bijaše milostiv i dade slugi najbržega konja da bježi iz grada. All se potom nešto dosjeti, bi mu čudno kako to da njegov sluga vidi baš svoju smrt. Požuri stoga u bazar da provjeri, kad stvarno – po bazaru šeta smrt njegovog sluge. „Što mi uplaši slugu, nevoljnice crna?” – upitat će je gospodar. A smrt, mrtva – hladna, kakvu ju je Bog i stvono, reče: „Nisam ga htjela uplašiti, samo sam se začudila kad sam ga vidjela ovdje, u bazaru. Otkud on tu, kad večeras s njim imam sastanak u Buhari?”

Da, u Buhari, prema kojoj nesretni sluga galopira na najbržem konju svoga gospodara.

Takva je smrt, okrutna i ustrajna, nemilosrdna i bezdušna,ponekad nepredvidiva i nestašna,ali uvjek vjerna,poslušna i nepogrešiva.Ako vas napuste svi u životu,smrt sigurno neće.Čekat će vas na ugovorenom mjestu.Kad je sretnete,ne okrećite glavu od nje,ne korite je,ne ljutite se na nju,ne čudite se što baš vas traži.Ne vrjedi.Nego je pogledajte pravo u oči,ne trepćući,i recite joj”Evo mene!Jesi li se umorila?”I spomenite se pred njom,oči u oči s njom kuranskog ajeta”A vi ste smrt priželjkivali prije nego što ste se s njom suočili,pa ste je, eto,očima svojim vidjeli.” (Kuran,Ali Imran,143.).