PUTUJ REIS-EFENDIJA CERIĆU, NE BRINI ZA BOSNU I BOSANSKE MUSLIMANE

[URL=http://imageshack.us][IMG]http://img146.imageshack.us/img146/6752/halilovic2005ps.jpg[/IMG][/URL]
Za razliku od Reis-u-ul-uleme Mustafe efendije Cerića, kardinal Vrhbosanski Vinko Puljić ne putuje često po svijetu. Pa, kad se i nakani, ima jasan cilj.
Kardinalu Puljiću su na umu vjernici čiji je vrhovni pastor i njihova, pa tako i opstanak države Bosni i Hercegovini čiji su oni građani.
Imajući na umu tu lokalnu, bosansku, razinu djelovanja za koju je odgovoran, kardinal Puljić djeluje globalno, na svjetskom planu.
U slučaju reisa Cerića može se reći da on ima u prvom planu visoke globalne političke ciljeve, a o bosanskim muslimanima – za koji je odgovoran i zašto je plaćen na lokalnom planu – on tu zadaću često ostavlja po strani kako bi bistrio svjetsku politiku zbog ličnog interesa. Naravno, taj lični interes Reis-efendija predstavlja kao interes bosanskih muslimana i globalni interes muslimana svijeta – čiji bi poglavar rado postao. Efendija Cerić je za sada nanijetio postati prvi evropski muftija, a da bi mu se san ostvario, mora izboriti naklonost onih koji danas vedre i oblače u svjetskoj politici. Briga njega što takvi rade Bosni (i bosanskim) muslimanima o glavi. Skrštenih su ruku su gledali genocid nad bosanskim muslimanima, pa su pokušali nedavno da ga i ustavno verificiraju.
Na tom dodvorničkom poslu koji bi ga odveo do neslućenih visina moći nad muslimanima svijeta, efendija Cerić je napisao svojom rukom Deklaraciju svih evropskih muslimana. Tema je borba protiv svjetskog terorizma. Efendija Cerić u tom dokumentu nije ni spomenuo bosanske muslimane koji su najveće žrtve srpsko-svjetskog terorizma! Umjesto da se bori za prava žrtava, on udarnički radi na amnestiranju zločina, kao i na pacifizaciji muslimana Bosne danas, a muslimana svijeta – sutra. Daje neprihvatljive izjave o zločincima, priznaje RS, gradi džamije o trošku džematlija, umjesto da insistira da se silom nametnuto stanje poništi, da štetu plati onaj ko ju je i pričinio, da nikada ne prizna išta što je hinle postignuto, pogotovo srpsku državu na pola otete teritorije Bosne.
Najnoviji politički gafovi Reis-efendije Cerića su vezani za ustavne promjene.
Prvo je iz naftalina izvukao i nagradio Harisa Silajdžića nekom nagradom, a onda ga svečano proglasio ustavotvorcem. Naručio je kod Silajdžića originalni prvi primjerak građanskog ustava države BiH.
Efendija Cerić je potom obigrao nekoliko puta svijet, pa je sazvao sjednicu Rijaseta sa koje je poručeno kako treba prihvatiti ustavne promjene, jer je bolje išta nego ništa! Time je, stajući uz USA koja je nazor gurala amandmane na ustav, podržao nacionaliste Tihića, Dodika i njihove istomišljenike koji su htjeli pošto po to legalizirati podjelu zemlje, agresiju i genocid – kako bi zauvijek cementirali RS u ustavnoj strukturi BiH. Najviše štete od toga bi imale i najveće žrtve – bosanski muslimani.
Samo nekoliko dana nakon što je prijedlog ustavnih promjena preselio na Ahiret, opet se sastao Rijaset IZ BiH. Nisu (i svoj) fijasko u Parlamentu ni spomenuli. Saopćili su kako su članovi Rijaseta i Reis Cerić sam – zadovoljni poslom kojeg rade, pa zaključili kako im stalno raste ugled u svijetu, pa tako valjda i u Bosni.
Za sve to vrijeme, kardinal Puljić je udarnički radio suprotno zalaganju Reisa Cerića, moćnih svjetskih činovnika, pogotovo američkih koji su ružili kardinala i u Sarajevu i u Vašingtonu. Oglasio se prvo američki ambasador u Sarajevu, pa Visoki predstavnik koji se našao u Vašingtonu «kako nije kardinalovo da si miješa u politiku, te da bi se trebao starati o dobru svih, a ne samo o katolicima» i tako, je li, podržati predložene ustavne promjene. Reisa Cerića i njegovu visoku politiku nisu ni spomenuli. A zašto i bi! Političar Cerić ih je podržao! (Pogledajte na internetu uz pomoć Google šta se sve na pedesetak stranica može naći pod pojmom Mustafa Cerić, pa ćete se uvjeriti da su linkovi na Cerićevo ime skopčani sa mnogim političkim temama.)
Kada je kardinal najzad krenuo na put, uputio se pravo u Vašington noseći u svojim bisagama i ono NE iz bosanskog Parlamenta kojemu je i sam kumovao. To je veliki kapital, najveći s kojim se mogao zaputiti na tako dalek put.
U Vašingtonu je ponovio ono što u Bosni već dugo govori – kako su Hrvati u neravnopravnom položaju i kako je ideja koju je gurala i Amerika da tako i ostane legalizirano u ustavu – neprihvatljiva.
A da je Kardinal već na startu svoga boravka u USA našao u Vašingtonu uši koje će ga dobro čuti i razumjeti, potvrđuje i vijest objavljena 5. maja na RFE. U toj vijesti se kaže:
“Američki kongresmen Kristofer Smit (Christopher Smith) izjavio je da su katolici Hrvati u Bosni i Hercegovini diskriminisani, te da će to pitanje pokrenuti u Kongresu. On se u četvrtak sastao u Vašingtonu sa nadbiskupom Vrhbosanskim, kardinalom Vinkom Puljićem. Kristofer Smit je kazao da je to uvredljivo nakon svega što je međunarodna zajednica učinila na obnovi i povratku izbjeglica u BiH.
Kardinal Puljić je predočio američkim zvaničnicima teško stanje katolika Hrvata u BiH čiji je broj s predratnih 820.000 spao (prema podacima crkve) na samo 460.000.”

Poruka i pouka koje proizlaze iz sadržaja te vijesti su jasne i nedvosmislene. Prije svih, trebao bi ih čuti i rastabiriti Reis-efendija Cerić. Poruka i puka glase: ovako se pravi vjerski velikodostojnici bore za svoje vjernike, svoju državu i za pravednu stvar ljudsku stvar.
Kardinal Puljić se zalaže i dalje za one ustavne promjene koje će imati za cilj otkloniti tu nepravdu, kojima će Bosna zbaciti «luđačku košulju» koju joj je navukla Amerika. Za to se kardinal i prije zalagao, ali nije imao američku podršku. Sada će tu podršku, nakon onoga NE u Parlamentu kojemu je i sam doprinio, te puta u Vašington – sigurno osigurati. Dok kardinal Puljić u sred Vašingtona govori jasno i glasno da se ne slaže sa američkom politikom u Bosni, Reis Cerić dalje povlađuje toj politici. Kardinal će se izboriti za crkveni interes koji se poklapa sa državnim, a Reis Cerić će se pokušati izboriti za lični interes, a sa državom Bosnom šta bude. Glavno je da je RS u životu…
Ono što kardinal Puljić radi u Bosni ili Vatikanu, a sada i Vašingtonu, je sigurno dobro – ne samo za katolike Hrvate, nego za sve vjernike i građane u Bosni. Jer, boreći se za prava katolika Hrvata, kardinal se bori za ravnopravnost svih naroda i građana, svih vjera u Bosni.
Tako je to, logički, dobro i za bosanske muslimane kao najveće žrtve agresije i genocida.
I dok kardinal Puljić vodi bitku za Hrvate katolike, ali i za sve ostale, pa i Bošnjake muslimane, radeći ono što je posao i reisa, dotle reis-efendija Cerić može rahat putovati po svijetu držeći se one narodne izreke:
«Putuj igumane, ne brini za manastir.»