Ni vječnost nije dovoljna da se zaborave višegradski užasi

Uhvatio ga je u avliji, ja ga otimam, a četvorica me drže. Uhvatio ga je s leđa i rekao mu: “Hodi vamo Turčine”. Samo je izgovorio: “Mama, molim te pom…”, progutao je tri slova i nož mu je prešao preko grla. Čula sam hrskanje. Ostao mi je u avliji, a mene su odveli u “Vilinu vlas”.

Imao je samo 16 godina – prisjeća se žena, čije ime iz razumljivih razloga ne otkrivamo, koja je u Višegradu 1992. godine gledala kako joj Milan Lukić kolje sina.

Počinioci zločina
U godini koja je, kaže, najcrnja u njenom životu, izgubila je i supruga, a i sama je zlostavljana u višegradskoj banji “Vilina vlas”.
Oko 1.500 prognanih Višegrađana jučer je s Mosta Mehmed-paše Sokolovića u Drinu bacilo 3.000 ruža, po jednu za svakog ubijenog sugrađanina. Pridružile su ime se i članice Udruženja nestalih iz Vogošće, Hadžića i Prijedora. Od dana kada se, kako tvrde preživjeli, na višegradskoj ćupriji gazilo po usirenoj bošnjačkoj krvi prošlo je 14 godina, ali ni vječnost nije dovoljna da se zaborave svi užasi koji su se tada dešavali.
– Dolazimo ovdje i gledamo u Drinu kao da će ona progovoriti, kao da će nam neku kost naših najrođenijih izbaciti. Pitam se da li u Višegradu ima ijedan pošteni Srbin da dođe i kaže gdje su grobnice, da smirimo duše, da se pomirimo sa sudbinom i tragamo za počiniocima zločina – kaže Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena – žrtva rata”.
Napretka ima, kaže Hedija Kasapović, jeruhapšeni su Milan Lukić i Željko Lelek, Sredoje Lukić se predao. Mitar Vasiljević osuđen je na 15 godina, u Sudu BiH procesuiraju se Boban Šimšić i Novo Rajak, ali, ističe ona, to je mali broj.

Obilazak mezarja
– Gdje su Nenad Tanasković, Risto Perišić, mnogi drugi, pa i žene koje su činile zločine? A glavni inicijator zločina na području općine Višegrad je Branimir Savović, ratni predsjednik općine i SDS-a – ističe Kasapović, predsjednica Udruženja porodica nestalih “Višegrad 92”, koje je i organiziralo jučerašnji skup.
Od 3.000 nestalih Višegrađana do danas je pronađeno i identificirano svega 300, a jedan broj posmrtnih ostataka na identifikaciju čeka u mrtvačnicama u Visokom i Goraždu.
– Postoji i jedan mali broj porodica koje nisu dale krv za DNK analizu i čak to ne žele, jer su ubijeđene da su njihovi najmiliji još živi – kaže Kasapović, te dodaje da će za mnoge od nestalih koji su bačeni sa višegradskih mostova Drina biti trajni mezar.
Nakon obraćanja goraždanskog muftije Hameda ef. Efendića, predstavnika Udruženja nestalih i Vlade RS, te bacanja ruža u najveću grobnicu višegradskih Bošnjaka, u Carevoj džamiji proučen je tevhid, a članovi porodica posjetili su i mezarje Stražište na kojem su ukopane do sada identificirane žrtve zločina.

Branković: Krvoločne zvijeri
– Neki ljudi, a većinu smo dobro poznavali, pretvorili su se u krvoločne zvijeri. Ovdje, na ovoj ćupriji, na najdrastičniji način potvrdilo se da čovjek može biti mnogo gori od životinje. Teško je prihvatiti istinu da postoje ljudi koji su spremni ubijati druge ljude, samo zbog toga što su druge vjere – istakao je Omer Branković, potpredsjednik Vlade RS.

Traganje za grobnicama
– Narednog mjeseca u Višegradu bi trebao biti otvoren ured Udruženja porodica ubijenih Višegrađana. Tom udruženju mjesto i jeste u Višegradu, a ne na sarajevskoj kaldrmi. Njegov osnovni cilj bit će traganje za grobnicama i kostima naših najrođenijih – kazala nam je Bakira Hasečić.