Smrtna kazna Sadamu Huseinu!

Poseban sud formiran za njegov slučaj, kao i za predmete njegovih bliskih suradnika, proglasio ga je krivim za zločin protiv čovječnosti.

Sadam Husein snosi izravnu krivnju za smrt oko 150 Šiita 1982. kada je izvršen masakr u mjestu Dujail.

Na smrt je osuđen i njegov (polu)brat  Barzan al-Tikriti i bivši vrhovni sudac iračkog Revolucionarnog Suda Awad Hamed al-Bandar. Osim toga, Taha Jasin Ramadan, bivši irački potpredsjednik, osuđen je na doživotnu kaznu zatvora.

Tri Sadamova suradnika osuđena su na zatvorske kazne do 15 godina, dok je Baath Mohamed Azawi oslobođen zbog nedostatka dokaza.

Nakon što mu je izrečena presuda Sadam Husein je uzviknuo: Živio Irak. Živio irački narod. Bog je veći od okupatora. Sadam je potom zaplakao.

Na ulicama Bagdada se nakon izricanja presude slavilo

Na izricanju presude pojavio se Ramsey Clark, bivši glavni državni odvjetnik SAD-a, koji je tijekom suđenja dolazio Sadamu pružati podršku te ga je pokušao braniti, ali je izbačen iz sudnice.

Režim Sadama Huseina svrgnut je američkom intervencijom nakon čega se on dao u bijeg. Sredinom prosinca 2003. uhićen u podrumu zgrade u rodnom gradu Tikritu, u kojem je iskopao rupu i sakrio se u nju.

U cijelom Iraku je na snazi policijski sat. Nakon što je objavljeno da je Sadam Husein proglašen krivim i osuđen na smrt, u njegov rodnom gradu održavaju se demonstracije. 

Aktualni premijer Iraka napominje kako u njegovoj zemlji trenutačno nitko ne stoji iznad zakona, a Sadama je, nakon što je svoj narod zavio u crno, sustigla pravedna i zaslužena kazna.

Sadam Husein (69) svoju je političku karijeru počeo pokušajem atentata na prvoga iračkog premijera Abdela Karima Kasema, potkraj pedesetih godina. Iz izbjeglištva u Egiptu i Siriji vratio se kada je njegova "Baath" arapska socijalistička stranka državnim udarom došla na vlast početkom šezdesetih."

Otada počinje njegov uspon k apsolutnoj vlasti. Pod njegovim vodstvom su iračke snage 1980. godine napale Iran, a 1990. okupirale Kuvajt, što je izazvalo Zaljevski rat. Nakon poraza u ratu i više od desetljeća međunarodne izolacije je slijedila i konačna invazija Iraka 2003.

Premda su svi osuđeni najavili svoje žalbe, irački premijer Nuri al-Maliki nazvao je presudu Sadamu i njegovoj kliki "lekcijom svim zločincima i teroristima".

Maliki je također još jednom istaknuo svoje čuđenje što su ga tokom procesa dužnosnici nekih svjetskih vlada stavljali pod pritisak da oslobodi Huseina.