Halo Haloo

-Džinović!?

-Kakav Džino…, tvoj babo..

-E, ti si stari, šta ima?

-Ništa vala, čuj nešto sam razmišljao…

-Ooo…

-Ne zezaj, nego znaš, dženerali spiking, mislim kako bi bio red da se ti ipak vratiš ovdje u Bosnu…

-Jesi to sam smislio ili…

-Opet ti…, mislim kako bi ipak bio red da se ti ispišeš sa tog fakulteta u Londonu i da nastaviš ovdje da studiraš. Uostalom šta fali ovim našim univerzitetima. Pa samo ih u Travniku ima više nego tu kod tebe… A i Safet bi ti mogao tu pomoći, on je radio na ovom projektu tri škole pod jednim krovom…

-Misliš dvije škole…

-Ma ja…, hej rezultati su premašili sva očekivanja. Umjesto dvije škole pod jednim krovom ima krovova ispod kojih stane i po deset fakulteta. Šta deset, dva univerziteta se mogu smjestiti, ako treba.

-Stari, jel’ ti to mene nešto zezaš? Moram ti priznati kako si mi malo čudan u posljednje vrijeme. Jesi li išao u skorije vrijeme hećimu. Nekakav si mi nepovezan, previše depresivan. Ono, fakat, vazda si bio u nekakvom bedu ali te malo ponijelo u posljednje vrijeme. De ba, malo odmori…

-Al, nema smisla…, mislim ja ovdje podržavam kojekakve akcije Ne dirajte mi babu i tako to, a moj sin u Londonu. Kako ću ja te ljude nagovoriti da ostanu ovdje, kad svog sina ne mogu natjerati da se vrati? Situacija je ozbiljna.

-Kod tebe je vazda ozbiljna  situacija… Nego, pusti to sada, cire mi kako je amidža, na koliko su oni njegovi hrsuzi potpisali za Čelik?

-Kakav Čelik?

-Kako ne kontaš, na koliko godina će u Zenicu?

– Nemam pojma o čemu pričaš!? Nego, kada ćeš se vratiti?

– I šta da radim kad završim taj fakultet u Travniku?

-Jel to ti ozb…, halo, halo neko nam se opet miješa u vezu… mora da je ovaj Dodikov Telekom nešto… halo, halo…