Slavljenje 15 godina zločina: “Oslobodioci Bijeljine” kao dio civilizacijske sramote 20. vijeka

Za one u čijim genima se nalazi samo mrva morala današnja svetkovina je podsjećanje na godišnjicu prekodrinskog zlikovačkog pohoda na bošnjačke i hrvatske glave u BiH, započetog sa 30. na 31. mart 1992. godine pod komandom ratnog zločinca Željka Ražnjatovića Arkana i uz blagoslov srpske intelektualno-vjersko-političke elite iz Srbije.

Spomenik pred kojim će danas biti polagano cvijeće i koji već odavno nazivaju "bronzana sramota srpskog naroda u Bijeljini" podsjećanje je i na nekoliko stotina bijeljinskih Bošnjaka, ubijenih u prvim danima Arkanovog upada u ovaj grad, a za čiju smrt niko kako od lokalnih, tako i zločinaca "republičkog nivoa" do danas niko nije izveden pred sud i tamo objasnio od koga se tih dana oslobađala Bijeljina.

Imaju li danas čuveni bijeljinski "junaci" na čelu sa vojvodom Mirkom Blagojevićem ili duhovnom vertikalom zločina u Semberiji i Podrinju episkopom Vasilijem Kačavendom, što su u aprilu 1992. godine bili "dobri domaćini" Arkanovim psima rata, hrabrosti prošetati ispred dvorišta kuće bijeljinskog mesara Redžepa Šabanovića?

To je ona kuća pred čijim je avlijskim vratima, kako su tada pokazale svjetske novinske agencije, ležala ubijena žena, odnosno Ajša, Redžepova supruga, i pored nje tepsija sa hranom koju je pripremila za 18 svojih komšija, a koji su kasnije, pored njenog supruga i 24-godišnjeg sina Admira ubijeni u podrumu njihove kuće.

Šta će danas raditi Drago Vuković, višegodišnji nezamjenjivi šef kabineta srpskog člana Predsjedništva BiH, ratni šef bezbjednosti u RS, pod čijom je komandom osnovana tadašnja zloglasna Specijalna jedinica MUP-a sa sjedištem nadomak Bijeljine, a koja je odgovorna za ubistvo 22 člana porodica Sarajlić, Denjalić i Malagić?

"Oslobodioci Bijeljine" odavno su dio civilizacijske sramote dvadesetog vijeka. To je činjenica za koju u BiH znaju svi osim njenih sudija i tužilaca.