[URL=http://imageshack.us][IMG]http://img341.imageshack.us/img341/2787/1977629trebisnjicariverff0.jpg[/IMG][/URL]
U Trebinju će biti podignut spomenik Srđanu Aleksiću, 27-godišnjaku koji je izgubio život štiteći svog sugrađanina Bošnjaka Alema Glavovića od nasrtaja uniformiranih cetnika .
Prije četrnaest godina Srđan Aleksić se na ulici u Trebinju suproststavio skupini uniformiranih cetnika koji su napali njegovog poznanika Alema Glavovića. Na taj način Alema je spasio od sigurne smrti, no od zadobivenih batina, Srđan je teško stradao i nekoliko dana poslije umro.
Zastupnici državnog parlmenta podržali su nedavno pokrenutu inicijativu zastupnika SDP-a Denisa Bećirevića da Vijeće ministara financijski potpomogne izgradnju spomenika.
– To je jedan veličanstven primjer ljudske i građanske solidarnosti. Srđan je to platio svojim životom, ali mislim da generacije koje dolaze treba da se sjećaju takvih velikih djela i da budućnost Bosne i Hercegovine počiva na takvim ljudima, spremnima da, ako zatreba, žrtvuju svoj život da bi zaštitili život svog susjeda i sugrađanina, kaže Bećirević.
Srđanov otac Rade sretan je što je plemenitu gesta nejgovog sina prepoznata i na ovaj način.
– Drago mi je što se to koristi za dobrobit svih nas. Mislim da će postavljanje spomenika biti gesta koja ljude smiruje i daje im nadu i povjerenju u normalan ljudski život – kaže Rade Aleksić
Alem Glavović danas živi u Švedskoj. Za ono što je učinio, Srđanu kaže duguje neizmjernu zahvalnost.
– Bio je hrabar momak, najbolji u gradu. Svoj život je dao radi mene, premda bi malo tko učinio ono što je on uradio, kaže Alem, koji svakog ljeta kada dođe u Trebinje, posjeti Srđanov grob.
Srđan Aleskić bio je vrsni sportaš i glumac amaterskog trebinjskog pozorišta. Helsinški odbor za ljudska prava u srijedu će Radi Aleksiću uručiti Povelju za izuzetan doprinos zaštiti ljudskih prava i njihovoj promociji koja je posthumno dodijeljena njegovu sinu.
pisala sam o ovom gradu
Ima dobrih ljudi,pa eto koji i zivot daju da bi zastitili drugog ——-po vjeri,obicajima,nacinu zivljenja,boji koze—– i drugacijeg,kamo puste srece da su takvi –DOBRI– ljudi OGLEDALO hajvanima ali mije tako danasnji vakat nas uvjerava u to.,,,,,,,,,,,Sellam hamo
Eh,bila sam jednom u Trebinju…tada sam igrala svoju 3.utakmicu 😀
dobra,stara vremena…
Poznavali smo ga…Bio je dobar momak…malo je reci!
Jedan od rijetkih svijeltlih primjera…a i potice iz jedne postene partizanske porodice…koja je cijenila ljude i komsiluk 🙂
Selaaam Rusku i njegovima !