|
Ramo
Gornji Vakuf, juna, 1974.
Poshao sam samo da se slikam.
U Vakufu, radi karte lichne.
Nisam dugo dolazio u Grad.
Ni zbog toga,
ni zbog stvari slichne.
Put dugachak za shtap i opanke.
Za francusku kapu i koporan.
Prigrnut mi sako
i
postranke,
torba,
kad sam za uzhinu horan.
Shto ti je Grad!
Tvrda mu i dzhada!
A na njivi kao na dusheku.
Shuma sva od mirisa i hlada.
Ovdje,
josh se nadam degeneku.
Srec'om,
mogu da prigrizem sira
i pogache sa moga ognjishta.
Saobrac'aj u glavi mi svira.
Zhurim kuc'i,
ne drzhi me nishta.
Puna crta,
Autodijelovi.
Trotoari, asfalt i hidranti.
Kod kuc'e mi krave i volovi.
U selu me svako drvo pamti.
|
Ramo
Gornji Vakuf
|
Zastao je na vratima i pogledao u drugi autobus . Na vratima je stajao Stanko smjesuci se .
Podigao je pusku gledajuci u Ibru i upitao :
-Kad cemo na Vakuf , jarane ?
Ibro ga pogleda i dobaci uz osmjeh , ali osjecajuci onu ledenu jezu :
-Na koji Vakuf , Gornji ili Donji ?
