SARAJEVO – Tužilaštvo BiH u naredne dvije do tri sedmice podići će optužnicu protiv desetak Hrvata iz regije Bugojna za ratni zločin nad Bošnjacima počinjen prije 14 godina u naselju Vrbanja

U ovom naselju,  u julu 1993. godine tokom desetodnevnog napada HVO-a ubijeno je 45 mještana starosti od 19 do 87 godina. Artiljerijski napad je izveden s obližnjeg brda.

"Prvo smo se sakrivali u podrumima. Onda smo jedne noći krenuli preko polja i Vrbasa do Bugojna. Bili su nemogući uslovi, pošto je stalno pucano na nas. Zamislite kako je bilo kad nam je trebalo cijelu noć da stignemo do Bugojna, koje je udaljeno samo kilometar i po", priča Aziza Šehić.

Ona sa suprugom Salemom živi u ljetnoj kuhinji, pošto joj je u ratu uništena kuća, a na mjestu gdje je kuća nekada bila posađeno je cvijeće. Rušenje kuće, spasavanje života, pogibije rodbine i komšija nije najgore što se ovom bračnom paru desilo. Oni su tih dana izgubili sina Selmira, koji je imao 23 godine. Kažu da Selmir nije poginuo prilikom napada kao ostali mještani, već je odveden u motel "Akvarijum" gdje je mučen, a potom zaklan i bačen u Vrbas.

"Taj dan, 13. jula, svratio je kod djevojke u Bugojno. U povratku ga je jedan kolega, s kojim je zajedno radio u mlinu, na prevaru odveo u ‘Akvarijum’, gdje je bilo dovedeno još 30 do 40 Bošnjaka", prisjeća se majka Aziza.

Kaže da su svi bili premlaćivani, ali i da su svi razmijenjeni, osim njenog sina. Prema nekim informacijama, njenog sina je ubio Slavko Šakić iz sela Zla Vlas.

"Kada smo došli u Bugojno na razmjenu meni je pozlilo kad sam vidjela da njega nema", dodala je ona.

Salem Šehić se prisjetio da su tih dana putem pored naselja svakodnevno prolazila vozila UNPROFOR-a, koja su navodno prevozila ranjene pripadnike HVO-a. Prema njegovim riječima, nijedna se nisu htjela zaustaviti da im pomognu. Sjeća se i žene koja je krvavih ruku istrčala na put i mahala im, uzaludno pokušavajući da dobije pomoć od njih.

Optužnica koju priprema Tužilaštvo BiH je prva koja će pozvati na odgovornost za zločin u ovom naselju, na izlazu iz Bugojna prema Gornjem Vakufu.

"Naravno da bi mi značilo kada bi neko odgovarao za ovaj zločin i da ih pravda stigne. Samo da niko ne doživi ovo što smo mi", kazala je na kraju Aziza Šehić.

U Vrbanji danas nisu vidljivi tragovi razaranja imovine, ali u naselju je podignuta spomen-česma na kojoj je uz 45 imena ubijenih uklesano "Zašto".

Aziza Šehić teško je govorila o zločinu nad njenim sinom Selmirom. Kratko je kazala da su ga bivši drugovi mučili, tukli, unakazili mu tijelo.

"Ma, kako da vam pričam… Zavezali su ga za kola i tako vozili", kazala je Aziza.

Bračni par Šehić svjedoči da su tijela poginulih mještana Vrbanje naknadno unakažena.

"Iživljavali su se nad tijelima ubijenih, rezali ih po tijelu. Jednom su čak odsjekli polni organ i stavili u usta", pričaju Šehići.