Dolaćki Fildžan viška

Vijekovima je zajedničko ispijanje kafe/kave/kahve komšija i braće različitih vjera i nacija bio najočitiji primjer suživota i tolerancije na ovim prostorima. Kao posljedica tog druženja nastao je i čuveni izraz "Fildžan viška". Onda dođoše neljudi i posvađaše komšije radi mizernog cilja da napune svoje džepove tuđim znojem i mukom, i da preko noći od fukare postanu gospoda, (ali ne uspješe, gospodin se ne postaje nego se rađa). Međutim, komšija u dnu duše sada osjeća da je ova kafa/kava/kahva koju sada pije sa "svojim" nekako gorka, i da nije tako pitka kao ona koju je pio prije rata sa svojim komšijom druge nacije. Ima dva izbora ili će prestati sa najdražim užitkom ili će morati naći svog starog komšiju, pogledati se u sa njim u oči i ponovo kao nekada, kada su dobri hodali po ovoj zemlji, popiti zajedno najslađi napitak. I gle čuda, ta kafa/kava/kahva će za razliku od one prve biti tako slatka i pitka – moraće "nastaviti“ još jednu džezvu.

Cilj ovog posta je da dole navedenim primjerima pokažemo svim onim koji zavadiše braću i komšije da je njihov pogani naum bio uzaludan i da će naša djeca, isto tako kako su naši stari to radili vijekovima nastaviti ovaj prekrasni ritual ispijanja kafe/kave/kahve sa svojim komšijama i braćom.