KAD SE ČETNIK KOPRCA

Razvaljivanje Darka
Autor: Željko Milićević


Milićević: Kad sam upitao Trifunovića tko ga plaća za njegove izjave, on je odgovorio „Univerzitet u Beogradu“. Na to sam ja rekao „to je žalosno jer potvrđuje da cijela srpska nacija ide u ćenifu svjetske civilizacije“. Na to je Trifunović odgovorio „pa to je istina“. I onda je probao sve to okrenuti protiv mene i izvrnuti moje riječi.

Niti sam očekivao njegov poziv, niti sam ga mislio zvati. U subotu, 9. februara 2008., u 9 sati u jutro po sjeverno/američkom Eastern Standard Time, nazvala me osoba koja se je predstavila kao Darko Trifunović. Pošto ja nikad prije nisam imao prilike razgovarati s njim, ja nisam u stanju tvrditi da je to bio Darko Trifunović. Međutim, on je bio ustrajan u svom predstavljanju što potvrđuje da je bio stvarno on.

Moja prva reakcija je bila da me netko šegači, i mislio sam prekinuti taj poziv. Međutim, odlučio sam, kroz hitru analizu njegovog provaljivanja, da bi bilo dobro pustiti ga da se isprazni. Tom ispražnjivanju nije bilo ni kraja ni konca. To je bila robotska manifestacija pranja mozga i pretvaranje svega toga u bujicu riječi. Odlučio sam da i on, ipak, u jednom trenutku, treba stati i uzeti daha. Tada sam ga ja naciljao mojim pitanjima.

Taj je čovjek uvježban u sferi psihološkog ratovanja, o tome sam napisao nekoliko priloga. Zbog toga sam bio u stanju razabrati nastup i kontrolirati situaciju.

On se nije nikad usprotivio mom argumentu. On je svakog prihvatio. I onda je svakog okrenuo protiv mene i izvrnuo moje riječi. To je znak dobrog treninga.

Na njegovo pitanje zašto ja njega napadam, odgovorio sam smireno, da ne napadam njega nego njegove ekstremističke stavove. Na to je on odgovorio da on nije ekstremist. Kad sam ga upitao u čemu je to on ekspert, on je optužio novinare da su mu prilijepili tu titulu i da on „nema vremena da se bori protiv dvadeset novinara“. Ja sam mu odgovorio da se ja borim protiv dvadeset novinara svaki dan.

Kad sam ga upitao tko ga plaća za njegove izjave, on je odgovorio „Univerzitet u Beogradu“. Na to sam ja rekao „to je žalosno jer potvrđuje da cijela srpska nacija ide u ćenifu svjetske civilizacije“. Na to je on odgovorio „pa to je istina“. I onda je probao sve to okrenuti protiv mene i izvrnuti moje riječi.

U jednom trenutku je izjavio „ima Muslimana u mojoj familiji“, te „mi smo bili prvi koji smo nastradali u martu 1993.“. Potom je rekao da je on bio u zatvoru u Srbiji zbog svojih stavova. Ovo je metoda zbunjivanja putem paradoksa, što je još samo dodatni znak uvježbanosti u sferi psihološkog ratovanja.

Kad sam ga prozvao na osnovi materijala koji je objavljen i dostupan svima na internetu, od članka „Malezija kontrolira Bosnu“, za što je on tvrdio da ima brdo materijalnih dokaza (koji nikad nigdje nisu bili objavljeni), preko veza sa Kongresom srpskog jedinstva iz Chicaga, koje je on kategorično odbio („ja nemam veze s njima, ne mogu kontrolirati šta oni stavljaju na svoj web site“), pa sve do njegove suradnje u Terrorfinance.org, on je neprestano tvrdio da se njega krivo interpretira i da on nikoga ne mrzi. Tu sam spomenuo ime vodeće osobe Terrorfinance.org i upitao ga „što je s ovim?“.

Tu je on zastao ne samo da uzme daha nego da i razmisli. I onda je raspalio „pa kakve veze to ima, ja sam vas zvao da debatiram o tome šta vi pišete protiv mene“. Na to sam mu rekao: “Dobro su te istrenirali.“. On je zastao, nekoliko sekundi, opet da razmisli.

Trifunović optužio novinare da su mu prilijepili titulu eksperta za međunarodni terorizam i da on „nema vremena da se bori protiv dvadeset novinara“.

„A ko me je to istrenirao?“, upitao je. Ja sam rekao: “Ti dobro znaš tko te je istrenirao“.

Tu je opet bio zastoj, hvatanje daha. Daha više nije bilo, i Darko (ili tko god je to bio), je izgubio kontrolu svojih emocija i izjavio:“ Pa ja sam mislio da razgovaram sa čovjekom koji je spreman prihvatiti argumente“. Ja sam mu odgovorio: “Ja ne namjeravam debatirati sa čovjekom koji ima željeznu glavu u koju ne ulaze argumenti drugih“.

Tu se je telefonska slušalica s druge strane spustila. Nakon toga je uslijedilo koprcanje onoga koji je spustio slušalicu.

Sedam sati nakon Darkovog poziva, dobio sam poziv iz beogradskih novina. Opet u vezi Darka.

Ona je nazvala u 4:25 poslijepodne i predstavila se da je Dragana Milivojević, novinarka beogradskog „Kurira“. Rekla je da bi htjela razgovarati o Darku Trifunoviću i upitala da li imam vremena za to. Uvodni razgovor je bio prekinut dva put, tako da smo tek u trećem njenom pozivu bili u stanju razgovarati. Rekla je da zove sa svog mobilnog telefona i da ja vjerovatno imam njen broj. Ja sam odgovorio da ga nemam, zbog načina tehničkog prenosa signala iz Europe u Ameriku.

Dragana: Zašto vama smeta Darko Trifunović?

Željko: Meni ne smeta Darko nego njegovi ekstremistički stavovi. On širi mržnju protiv svega što nije srpsko i pogotovo protiv Islama.

Dragana: Pa hajdemo razgovarati o tome šta Darko govori, o terorizmu. Zar vas ne brine da postoje teroristi u Bosni? Zar vas ne brine da terorizam uglavnom potiče iz Muslimana ovde, i u drugim krajevima? Zar vas ne brine šta će se desiti na Kosovu?

Željko: Darko ne govori o terorizmu nego širi vjersku mržnju. Odakle vam to da postoje teroristi u Bosni? Ako su Muslimani teroristi onda su svi Srbi četnici i svi Hrvati ustaše. Ja nemam ništa protiv Srba ili Hrvata, ali ne prihvaćam ekstremiste, bilo koje sorte. A događaje na Kosovu se ne može povezivati s Bosnom. Sjećate li se onog tragičnog događaja u Salt Lake City, Utah, kad je mladić pobio pet ljudi u nakupnom centru?

Dragana: Sećam se.

Genocid uz blagoslov popova SPC-a

od Ravne Gore

do Srebrenice

Srpski terorista Legija iz zatvora kontrolira list Kurir

Željko: Darko je odmah javno izjavio da je to bio čin islamskog terorizma. Policija Salt Lake City je izjavila da je to bio čin mladog, sedamnaestogodišnjeg, zaljubljenog i ljubomornog dječka kojemu su hormoni preuzeli vlast nad mozgom, te da to nema nikakve veze s religijom.

Dragana: (nevoljno) Pa je, istina je, ali je Darko odmah povukao svoju izjavu kad se to doznalo. Ali vratimo se na terorizam. Zar vas ne brine terorizam?

Željko: Hajdemo mi prvo rasčistiti genocid u Bosni, pa ćemo dalje razgovarati.

Dragana: Hajdemo rasčistiti genocid nad Srbima.

Željko: Koji genocid nad Srbima?

Dragana: Pa sećam se kad sam gledala na televiziji kad su u Ljubljani davili srpske vojnike, omčom oko vrata.

Željko: Ja sam, kao predstavnik „Gorenja“, bio član Privredne komore Slovenije u Ljubljani i tu sam bio izabran u Izvršno vijeće za međunarodne odnose. Kroz taj rad sam, 1979. godine, znači dvanaest godina prije početka ubijanja, vidio da se Jugoslavija naoružava do zuba – a neprijatelja nigdje u ondašnjoj Europi. Postalo mi je jasno da će Srbija napasti sve oko sebe. Srbija je napala i Sloveniju, i Hrvatsku, i Bosnu i Hercegovinu, i Kosovo, i prijetila da će napasti i Makedoniju. Ja se sjećam kad sam gledao na televiziji kako je tenk JNA pregazio „fiću“ u Zagrebu, tih ljudi više nema.

Dragana: Ja se ne sećam toga (iz 1979.), ja sam bila mala. Ja ne znam šta reći, osim da je Srbija puna izbeglica. Vi ste izjavili, i to je na internetu, da ste pisali Kongresu Europske policije da spreči Darka da govori o terorizmu.

Željko: Jesam, ja sam im pisao, i postoje dokumenti o tome.

Dragana: Pa zašto smatrate da Darko nema prava govoriti o terorizmu pred jednim takvim skupom koji se bavi terorizmom a terorizam je danas jedan od naših najvećih problema?

Željko: Darko ne može govoriti o terorizmu kad sije vjersku mržnju.

Dragana: Da li vi negirate da mu se je pretilo smrću?

Željko: Vi ste vrlo dobra i profesionalna, ali mi nemojte stavljati riječi u usta. Što ja imam negirati, ako ne znam za to. On je izjavio da mu se je prijetilo smrću, pa neka podnese dokaze. Ja ne znam za nikakve prijetnje.

Dragana: Znači, vi negirate.

Željko: Dragana, još jednom, nemojte mi stavljati riječi u usta. Ja ne znam za nikakve prijetnje tako da prema tome ne mogu niti negirati niti potvrditi.

Dragana: Dobro, kako vas mogu citirati?

Željko: Citirajte me ovako. Ako su mu prijetili, neka podnese dokaze. Ja ne znam za nikakve prijetnje.

Dragana: Znači ovo se produbljuje.

Željko: Što se produbljuje? On ima ekstremne stavove i objavljuje optužbe koje nije u stanju potvrditi.

Dragana: Dobro, hvala vam lepa za razgovor, ja ću vas opet kontaktirati ako to bude potrebno. Sve najbolje, doviđenja.

Željko: Hvala i vama, doviđenja.

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=23116
dolac222
volim ovaj rezim kada svi rade a ja lezim

2 komentara

Komentariši