[URL=http://imageshack.us][IMG]http://img267.imageshack.us/img267/6598/fuckubyfrancewanceiw5.jpg[/IMG][/URL]
Danas smo imali prvi dan vjeronauka u vrtiću. I bilo nam je super. Najviše smo se smijali kada je Stefan pitao može li i on ostat. On najvoli sjediti sa Hanom i oni su…hihihhi… A onda mu je Mirso rek’o da ne može jer mu nisu odrezali pišu. Stefan je bio tužan, plakao je i pokazivao svima pišu i tražio da je i njemu odrežu. Učiteljice su bile rumene ali su i dalje gledale u Stefana i samo su šaptale: tobejarabi, tobejarabi… Onda su mu dale Haninu igračku i on više nije plakao. Stajao je kod prozora i gledao šta mi radimo. Mi smo mu se smijali, a on je opet plakao.
Onda je došao čika efendija i rekao nam kako bi trebali kod kuće razmisliti šta to valja a šta ne valja raditi. Podijelio nam je slikovnice na kojima su bile tete i čike kao one koje šetaju gradom i zbog njih moj babo uvijek govori ružne riječi i govori kako bi trebali otići tamo odakle su došli. Kada sam jednom pitala babu odakle su oni došli, on je rekao ružnu riječ… (tobejarabi!) koju ja ne smijem ponoviti jer bih dobila batine.
Kada je efendija otišao, Stefan se vratio, ali dječaci se nisu htjeli igrati s njim jer on ima pišu a oni je nemaju.
Kada sam došla kući pitala sam babu šta znači razmisliti. On mi je rekao da ja stavim prst na čelo i razmislim šta želim raditi poslije ručka. Ja sam malo čekala kao da razmišljam, a znala sam da ’oću da idemo u zološki vrt, da gledamo majmune. Babo je rekao da ne možemo jer on ima nekog posla. Onda je upalio televizor i gledao kako čike na livadi igraju lopte. Babo je stalno psovao na televizor i govorio da su ono tamo majmuni, konji, volovi… Meni nije jasno zašto babo više voli gledati životinje na teveliziji nego u zološkom vrtu?
Ali sam tada naučila šta znači razmisliti: ja stavim prst na čelo a bude onako kako babo kaže.
Onda sam pitala mamu da ona razmisli šta je to što valja a šta ne valja. Mama mi je rekla da se gonim u sobu. Kako ja ne vidim da ona pere prozore, a i supa će joj iskipiti? Rekla sam joj da nam je efendija rekao da o tome razmislimo, a ona je onda sišla sa prozora, obrisala ruke i poljubila me u kosu. Rekla mi je da ne valja tračati druge ljude, da ne valja lagati, jer ko laže taj i krade, i…. da… da ona mora sada da radi po kući jer će nam doći gosti, a ona Sadeta je prava mahaluša i stalno joj prigovara kako su prljavi prozori i da ima paučine po ćoškovima, i mama je vidjela kako stoljnjakom briše njene srebrene viljuške i noževe i da ona zna gdje su joj nestale dvije kašike. Pitala sam mamu kada će mi vratiti mojih deset maraka što sam od nene dobila za Bajram, a ona je mene pitala zašto već nisam u svojoj sobi i obećala mi da ću zapamtiti moje marke! Ko će njoj vratiti njene?! A, onda je počela galamiti na babu da pomjeri svoje debelo… (tobejarabi!) i da je njoj više pun… (tobejarabi!) naše kuće, a onda sam začepila uši i nisam više ništa čula.
Otišla sam u sobu da gledam crtani, ali je babo čitao neka slova na televizoru i šarao nešto na papirićima ispred njega. Nekoliko puta je ponovio one ružne riječi… ((tobejarabi, tobejarabi, tobejarabi!), i da onaj Če…če…Čezli više ne valja… (tobejarabi!), a ispred njega je bila velika piramida pogužvanih papirića. Kao ona u onom Visokom što nas je babo vodio da je gledamo, ili kao ona drvena što stoji na televizoru, koju smo onda kupili.
Pitala sam babu mogu li gledati crtani, a on mi je rekao da ne mogu sada, zar ne vidim šta on radi. Kada sam ga pitala a šta radi, on mi je odgovorio da pokušava zaraditi pare kako bi mi kupio Barbiku. Nije mi bilo jasno zašto babo ide na posao ako će zaraditi pare kod kuće gledajući slova na televizoru i gužvajući papire. On mi je rekao da mi je bolje da uzmem te papire i bacim ih u peć, nego što pametujem, i da bi on s platom mogao samo obrisati… (tobejarabi!), jer ko bi plaćao avion Do…do…dokidu, i svu tu gamad i… A onda je počeo da skače i da galami: To, to, to…! i počeo je da traži po stolu one zgužvane papiriće koje sam ja bacila u peć. Babo se onda odjednom naljutio i vidjela sam ruku kako mi se približava, i onda nisam ništa vidjela i suze su mi same krenule. I samo sam ga čula kako galami da ću ja vidjeti svog boga ako još jednom budem dirala njegove stvari. Ne znam za babu, ali ja sam svog već vidjela i ne bih poželila da GA opet sretnem!
tebe isto mogu da otvorim 🙂
VaAllah bas tobejarabi!Selam JARANE
prekrasan post. Ti si sve bolji i bolji u idejama i pisanju. Čestitam. Priča je životna i poučna.