
Potraga za starim željezom navela je stanovnike bugojanskog naselja Servan da nakon 65 godina iskopaju britanski avion koji je u Drugom svjetskom ratu oboren iznad tog područja. Vijest o srušenom avionu privukla je brojne novinarske ekipe kao i brojne diplomate u Bosne i Hercegovini, tako da je veći dio olupine spašen, iako je jedan dio aviona završio na lokalnom otpadu kao staro željezo
Bugojansko selo Servani skoro 65 godina uspješno je čuvalo tajnu britanskog aviona srušenog tokon Drugog svjetskog rata. Ustvari, o tome se nije šutjelo ali nikog nije pretjerano ni interesirala olupina koju je u proteklim godinama, nakon pada 1943., jednostavno progutala zemlja i do danas prekrivala bjelogorična šuma.
Ćazimova priča
Nagli interes za ostatke aviona izazvalo je sve unosnije sakupljanje i otkup sekundarnih sirovina. Zbog dobre otkupne cijene aluminija, svjedok pada aviona iz ratne 1943. godine, danas 74- godišnji Ćazim Dautbegović iz Servana, lokalitet pada aviona pokazao je Ahmi Ahmetoviću iz Podripaca, čovjeku koji sa sinom Nihadom u susjednim Servanima napasa stado od 80 ovaca a u slobodno vrijeme sakuplja sekundarne sirovine. Ahmetovići sa ovim dodatnim poslom upotpunjuju ionako tanak kućni budžet, a sakupljeno prodaju brojnim otkupnim stanicama koje su u posljednje vrijeme na području gornjovrbaske regije iznikle kao gljive nakon kiše.
Kada se Bugojnom pronijela priča da je u Servanima otkopan avion srušen tokom Drugog svjetskog rata, kod većine je vladala nevjerica.
Čuj avion, pa nije to kutija šibica pa da se za njega nije znalo tolike godine?, mnogi su tako komentarisali priču. Ipak, kada je priča potvrđena od ozbiljnijih ljudi, valjalo je krenuti put ovog jednog od udaljenijih bugojanskih sela do kojeg se stiže što propalim asfaltom, što makadamom, a u posljednjih nekoliko kilometara onim što najviše liči na šumsku komunikaciju.
O događaju iz ratne 1943., kada je bio devetogodišnji dječarac, danas još uvijek vitalni Dautbegović priča kao da se to desilo jučer:
– Bile su to teške ratne godine, teže od ovog prošlog rata. Sa ostalom djecom na ovim padinama pri šumi sam čuvao ovce, krave i volove. Bio je to početak šestog mjeseca. U jednom momentu smo iz pravca Bugojna ugledali dva aviona. Jedan je produžio dalje prema Donjem Vakufu, dok je iz drugog, iznad ovog brda koje se zove Grabovi, iskočio pilot a avion se srušio u podnožje ovih livada na kojima smo čuvali stoku. Upravljajući padobranom pilot se stustio na susjednu padinu, a to mi ove kažemo, Martića livadu. Kako smo mu bili blizu, vikao je prema nama Partizano, partiđano!. To su jedine riječi koje je izgovarao, a veoma brzo prema njemu su se iz šume spustila dvojica partizana te ga odveli prema Rostovu, gdje je tada bila njihova komanda. Sjećam se da je imao dobru kožnu jaknu na sebi – istakao je Dautbegović.
Za svakog ponešto
Interesantno je da su Švabe, Talijani, ustaše i domobrani, koji su tada bili u Bugojnu, do Servana došli tek narednog dana. Dautbegović se sjeća da su samo malo obišli ostatke aviona i raspitivali se o pilotu. Kako im niko ništa nije rekao, vratili su se u Bugojno i više se nisu interesirali za olupinu aviona. Sjeća se Ćazim da su stanovnici Servana, u ta doba neimaštine, iskoristili samo gumene dijelove od točkova. Kaže kako je gotovo cijelo selo imalo odlične opanke oputare potšivene nepoderivom gumom. Na tome su im zavidjeli stanovnici drugih okolnih sela.
Englezi su u znak zahvalnosti za spašavanje pilota nakon mjesec dana, te daleke ratne 1943., u par navrata iznad Servana bacali padobrane sa oružjem i hranom za partizane. Stanovnici Servana i to su iskoristili i oni koji su stizali prije pakete su nosili sebi. Od padobranskog platna djevojke su šile dimije i druge odjevne predmete, kako kaže Ćazim, odlične kvalitete. Naravno, oružje je pripalo partizanima.
Čuvajući i napasajući stoku djeca su se igrala oko ostataka aviona. Čak su iz metaka od PAM-a vadili barut i bacali ga u vatru. Kako kaže Ćazim, prava je sreća da tada niko nije stradao od djece od municije koju su bacali u vatru. Stariji su to strogo zabranjivali, ali djeca k'o djeca.
Nakon Drugog svjetskog rata niko se o ostacima nije interesovao pa se na avion zaboravilo. Vlasnicima njive u koju je pao, Todi Đokiću i njegovim sinovima Mili i Đorđu, olupina je smetala prilikom košenja trave te su na ostatke godinama nabacivali zemlju i ravnali je da bi se mogla obrađivati. Tako je zemlja avion potpuno progutala, a priča o njemu utihnula.
Tek nakon 65 godina, slučajan razgovor Ćazima Dautbegovića i Ahme Ahmetovića o tome da li ima kakve koristi od sakupljanja starog željeza i drugih sekundarnih sirovina aktuelizirao je zaboravljeni avion. Tada je Ćazim predložio Ahmi i njegovom sinu Nihadu da otkopaju avion. Otišli su do lokacije pada aviona, koja je od 90-tih proteklog stoljeća obrasla gustom šumom johe. Ipak, udarajući štapom u zemlju uspjeli su pronaći jedan manji metalni dio, a što je bio dovoljan signal da bi se olupina mogla nalaziti na tom mjestu. Ahmetovići su zasukali rukave, uzeli kramp i lopatu, i za par dana otkopali dio olupine. Prva količina otkopanog lima od oko 200 kg završila je na jednom privatnom otpadu na periferiji Bugojna. Za to su Ahmetovići dobili oko 180 KM.
Motor na sigurnom
Nakon objavljivanja priče na lokalnoj RTV Bugojno sve je krenulo drugim tokom. Interes su pokazale brojne domaće, francuske i austrijske novinske agencije, TV i radio stanice, predstavnici britanske ambasade u našoj zemlji, ali i lokalna vlast.
Predstavnici britanske ambasade u BiH, zbog posljednjih problema u regionu i smrtnog slučaja u ambasadi u Sarajevu, najavljenu posjetu prije desetak dana su odgodili. No poručili su da su zainteresirani za ostatke aviona, i u delegaciji koja bi posjetila Bugojno trebao bi se naći i britanski vojni ataše. Za razliku od nekadašnjih zaboravnih prvaka Bugojna, koji su se itekako busali u saradnju sa saveznicima tokom i poslije Drugog sv. rata, aktuelni načelnik Općine Hasan Ajkunić je bez ikakve pompe izdvojio hiljadu KM Ahmetovićima i naložio da se motor sačuva. Dvojica Ahmetovića koji od uzgoja ovaca hrane još šestoro usta ovo je više nego dobro došlo.
Gotovo dvije sedmice Ahmetovićima je trebalo da izvade motor iz blata, vode i žila joha. Uz motor, na lokalitetu pada aviona pronađene su i pločice, te na otpadu gdje su predali prvu količinu iskopanih dijelova. Sve upućuje na činjenicu da je riječ o legendarnom avionu britanskog vazduhoplovstva tokom Drugog svjetskog rata – spitfajeru. Na izvađenom motoru se jasno vidi 12 klipova, po šest sa svake strane. Pojedine pločice govore o radiouređaju, te tipu i snazi motora. Za razliku od Nihada Ahmetovića i brojnih znatiželjnika koji su rado pristali da se slikaju uz motor, Ćazim Dautbegović, svjedok pada aviona i čovjek koji je otkrio tajnu staru 65 godina, pristao je da se slika samo uz konje koje drži za predstojeću Ajvatovicu. Usput kaže da su mu pojedinci za par konja davali 25 hiljada KM, ali da to nisu pare za koje bi ih prodao. Njegove ljubimce na proteklim Ajvatovicama jašili su reis Cerić i bugojanski ratni komandant ARBiH i zlatni ljiljan Faruk Aganović Jupi .
Priča iz bugojanskih Servana o britanskom avionu u proteklim danima obišla je svijet. Šta će biti sa motorom i ostalim pronađenim dijelovima još se nagađa. Bugojnom se pronosi priča da će biti sačuvani za muzej, za koji odnedavno postoji ozbiljna inicijativa lokalne vlasti. Motor je za sada na sigurnom, u jednoj od općinskih garaža. Ipak, najbitnije je da su ostaci ponosa britanske avijacije sačuvani od topionica sekundarnih sirovina.
samo da pozzzzzz….
interesantne stvari
@komsinica
sta ima di je duvegija radi li
@Silent
bogami bas jest dobro mi doso
sreto
dobro bi bilo kad bi se to sacuvalo.ali kakvi smo da Bog da.Selam pasa
aman koji tekst, skrati malo:)))
kako si, sta ima:)
selamim
Ovo ti je odlicno,a ja se bio zabrino sto te nem,Selam,,,,,,,hamo
uh dugo ti ovo citacu kasnije zurim se sad 😛
za taj avion su znali svi i moja porodica jer blizu nase njive i mlina je pao jos kad je moj brat bio mali njemu je dedo prico kako je pao avion, ali niko nije htjeo nista o tome pricati ko daje to kome napameti