Šezdeset i pet godina od Bitke za ranjenike

Najhumanija bitka u istoriji ratovanja

Mirno, kao što to radi stoljećima, i jučer je tekla modra rijeka Neretva, čije ime prevedeno sa latinskog znači “Božija rijeka“ i koja je svjedok krvave ali ujedno i najhumanije bitke koja je vođena u istoriji ratovanja. Malo je preživjelih te velike ratne epopeje, ali svi koji su mogli došli su juče da se još jednom prisjete te čudesne bitke, koja je vođena prije šezdeset pet godina, tu u Jablanici u kojoj su partizani spasili 4.000 ranjenika i razbili četničke formacije koje se poslije toga više nikada nisu oporavile.

Pobjeda nad fašistima

Nakon polaganja vijenaca i bacanja karanfila u Neretvu, svečanost na platou ispred Muzeja otvorio je Nijaz Skenderagić koji je, između ostalog, rekao da se svi sa ponosom sjećamo naših predaka koji su se borili i pobijedili fašiste, a onda dodao:

“Nažalost i nakon 65 godina od Bitke za ranjenike, kada smo mislili da je napokon slomljen fašistički pokret  i uništeni njegovi  sateliti u BiH, njihovi povampireni  duhovi i dvojnici su se ponovo pojavili  prije 16 godina.“

Na veliku obljetnicu ove teške bitke došli su  antifašisti, ali i učesnici bitke  iz Hrvatske i to iz Zagreba, Splita, Makarske, Varaždina… došli su iz Crne Gore, Srbije, i preko pedeset autobusa iz cijele BiH. U ime antifašista grada Zagreba skupu se obratila njihova predsjednica Vesna Ćulinović-Konstantinović koja je rekla da je otpor fašizmu moralna norma svih koji su se opredijelili za antifašizam,  za jednakost, za borbu  protiv nasilja i mržnje i da ne može prikriti radost zbog impozantnosti skupa kojem prisustvuje u Jablanici. Prisutnim se u ime SUBNOR-a  Crne Gore obratio  Boro Banović koji je istakao da, iako nema više zajedničke države, ima mnogo toga zajedničkog što veže narode koji su u njoj živjeli, a prije svega to je “ta borba protiv  fašizma“. Pročitan je telegram Radoslava Ratkovića poslan u ime antifašista Srbije, u kome on naglašava nadu da više nikada na ovim prostorima neće oživjeti fašizam kakav je oživio prije šesnaest godina i donio smrti, stradanja, silovanja i genocid.

Raić Lovro, učesnik bitke je pozdravljajući skup rekao da ima potrebu da  spomene koliki je bio doprinos  dalmatinskih brigada. Tu u Bici za ranjenike bilo je 1.443 borca  samo iz “njegovog“ voljenog  Splita, bilo je pet dalmatinskih brigada,  bilo je 3.500 Hrvata Dalmatinaca, što je ukupno 42 posto učesnika ove bitke. Na kraju je rekao da su tada vjerovali da će taj moral zračiti trajno, nažalost, po njegovom mišljenju, državna birokratija, povampireni nacionalizam, izdaja, saradnja sa klerom, i to od Vardara pa do Triglava, doveli su do kataklizme devedesetih i raspada države.

Spašavanje ranjenika

U ime SABNOR-a Federacije BiH govorio je potpredsjednik ove organizacije i najmlađi nosilac Partizanske spomenice 1941. godine, učesnik  Bitke na Neretvi Mujo Ćomić, koga je otac kad je počeo ustanak poveo u partizane gdje je obavljao razne zadatke pa i kurirske. Govoreći o značaju ove bitke, između ostalog, Mujo Ćomić je rekao: “Ovdje su se  ukrstila dva puta – osvajački i izdajnički sa putem slobode. Ova velika zimska ofanziva združenih snaga okupatora i kvislinga (ustaša i četnika i domobrana) jačine oko 90 hiljada neprijateljskih vojnika u periodu januar-april 1943. godine, vođena je  s ciljem uništenja jedinica NOV u Titovoj državi, kako su Nijemci  nazivali slobodnu teritoriju koja se tada prostirala na 50 hiljada kilometara i zahvatala dijelove Hrvatske i BiH, a koja se zvala Bihaćka republika“, kazao je Ćomić. Elaborirajući detalje ove velike bitke, Ćomić kaže: „Neprijateljska ofanziva  na slobodnu teritoriju  je počela 20. januara 1943. godine  i trajala je preko dva mjeseca. Nasuprot  brojnijem neprijatelju bilo je 18.500 slabije naoružanih  partizana sa oko 4.000 ranjenika  i zbjegom  od oko 60 hiljada žitelja uglavnom iz zapadne Bosne koji je išao sa vojskom povlačeći se prema preostalom dijelu slobodne teritorije.“

Titova taktika

Došlo je do pregrupisavanja partizana i čuvene Titove naredbe da se poruše mostovi na Neretvi, pa do prelaska bombaškog odjelenja Druge dalmatinske koja je uništila isturene četničke položaje i otvaranja puta prema četnicima koji su tu potpuno razbijeni, a poginulo ih je pet hiljada. Na kraju, Ćomić je rekao da “oživljavanje uspomena  na ovu veličanstvenu bitku, epohalne tekovine NOB-a,  bratstvo i jedinstvo, ravnopravnost naroda i nacionalnosti i ljudske slobode obavezuju nas da se traži izlaz iz sadašnjeg stanja.“

Na kraju svečanosti koja je trajala skoro cijeli dan, nastupio je hor „Mostarske kiše“ iz Mostara i hor „Josip Broz Tito“  iz Banje Luke.