15. april 92. godine

Armija Republike BiH osnovana je prije 17 godina 15. aprila 92. godine , ovog historijskog datuma. Poštujući obavezu čuvanja sjećanja na one koji su svojim patriotizmom, hrabrošću i požrtvovanošću doprinijeli očuvanju kontinuiteta Bosne i Hercegovine, jedne jedine nam domovine . Armija Republike BiH  sretan ti rodzendan .

NA KUPRESU I POVISE NJEGA

 Bugojno sam, po prvi put u ratu, usetala pjeske. Naime, stariji vozac na ulazu u grad, koji doslovno prsti od granata, ne usudjuje se nastaviti dalje i ostavlja me u prigradskom naselju. Komadi gelera i stakla prosuti po ulicama zabijaju mi se u cizme. Tragovi cetnickog divljanja po civilima. Nemocni da Armiju u njenom oslobodilackom prodoru zaustave, koriste i rakete zemlja-zemlja i P65, zabranjene medjunarodnim konvencijama.Rijetke prolaznike pitam gdje je izmjesten armijski press, jer se to gotovo uvijek praktikuje kad su borbena djelovanja u toku. Upucuju me cas na jednu, cas na drugu stranu grada. No, naposljetku ih ipak uspijevam pronaci. Vec desetak dana u kontinuitetu vode se odsudne bitke za Kupres. Oslobadjanje Titove vile i izbijanje nasih snaga na prijevoj Kupreskih vrata, kao da nasim herojima pruza poseban podsticaj. Niko se ne zali na umor, niti iko akciju zeli prekinuti. Jedan od boraca, uvidjevsi moju zbunjenost zbog velikog oslobodjenog teritorija, obraca se sa osmijehom: Sto me sad ne pitas kakav je moral? Ostali se pridruzuju smijehu. Lijepo je biti sa borcima. Jutros, 2 novembra na front su uvedene i jedinice HVO iz Livna i Suice, priopceno mi je u pressu. Cetnicki radio panicno je tu informaciju ponavljao vise puta. Fatima Ibrica, hrabra Donjevakufiljanka, koju vec odavno poznajem, samouvjereno me poziva: Ides li ti snama sutra na Kupres? Ovakvom optimizmu u uspjesan ishod operacije otima se razum i dvogodisnja lutanja po linijama odbrane. Tako da vjerno pratim novoosvojene kote. Borbe prsa u prsa vode se na padinama Kupresa. Bosanska vojna sila preuzima inicijativu i diktira tempo. U toku dana razbijene su brojne cetnicke utvrde. Agresorska vojska je u totalnom rasulu, gube orijentaciju, ne znaju cak ni gdje su im polozaji. Dvojica su, tako, zalutala s manjerkama pravo nasima u ruke. Evidenciju o neprijateljskim vojnicima izbacenim iz stroja niko vise ne vodi. Gubici se racunaju u stotinama. Prostorije zatvora Sedmog korpusa pune se u intervalima. Zarobljeni je vise od trideset. Pitam se da li su Krajisnici odlucili otvoriti zatvor specijalno za srpske borce s Kupresa? Dogovor o sudjejstvu Brigadni general Mehmed Alagic u vecernjim satima posjecuje zapovjednistvo HVO i Livnu i dogovara sudjejstvo. Predsjednik Alija Izetbegovic zove i raspituje se za stanje na terenu. Savjetuje borcima da, kad dodje do spajanja snaga, ne isprovociraju eksces. Armija vojnicki besprijekorno obavlja svoj zadatak. Sutradan izjutra, prvo sam cula poruku boraca upucene komandi: Mi idemo dalje! Nista me vise ne moze sprijeciti da ne odem na teren. U novooslobodjenim selima Gornji i Donji Mracaj ponovo iznenadjenje. Jos jucer u nase linije su bile tu, danas su vec kilometrima daleko. Munjevitom brzinom, jedinice se prebacuju s jednog pravca na drugi, uvode se svjeze snage, a sve to prate sanitet i logistika. Sedmi korpus izrastao je u vojni gigant, ”Ljiljani” su na najdominantnijim kotama Vrana(1.758) i Crnog vrha(1.522). Legendarni komadant 307. Faruk Aganovic Jupi sa svojim momcima i 305. Jajackom ulazi u grad Kupres u 9 sati. Topnistvo HVO-a bespostedno preorava posljednja cetnicka uporista na Plazenici i izlazima iz grada. Primicuci se blize frontu, osluskujem kisu metaka i VBR HVO-a koji premasuju sve rekorde u brzini ispaljivanja projektila. Moralista 37. Muslimanske lahke brigade govori: Javite im da prestanu s granatiranjem, svi su pobjegli, u gradu vise nikog nema! Nadiruci iz tri pravaca, nakon petnaestodnevnih borbi, snage Armije se pobjedonosno srecu i grle na vrhu- Kupreskoj visoravni. Tekbiri odjekuju Kupresom. Iznenada, stize naredba da se jedinice Sedmog korpusa povuku iz grada i lociraju na vrhovima oko njega. Poslije cetiri sahata boravka Armije- grad zaposijedavaju postrojbe HVO iz Livna i Suice! U medjuvremenu, obezglavljene cetnicke horde pjeske pronalaze put ka Sipovu i Donjem Vakufu, zaticuci tamo slicna stanja, jer je i iz ovih gradova stanovnistvo gotovo u cijelosti iseljeno. Na radiju je uhvacena cetnicka poruka: Balije izlaze iz grada i dozvoljavaju ustasama da udju. Ipak su se uvezali! Ljiljani na vrhovima Kupresa, gdje su poboli svoje bajrake, s nepovjerenjem gledaju na pripadnike HVO i pitaju se zasto su povuceni iz grada. Istovremeno, Hrvatski radio oglasava pobjedu HVO i njihov ulazak u grad. Mlada Hrvatica, vodic stranoj novinarskoj ekipi, koju raduju uspjesi Armije, i sama s podozrivoscu slusa izvjestaje hrvatskih sredstava informisanja. Dogovor Armije R BiH i HVO o uvodjenju snaga iz Livna i njihovom prikljucivanju u borbena dejstva sansa je da se povrati izgubljeno samopovjerenje i dostojanstvo. Shodno dogovoru, jedinice Armije i HVO konsilidiraju redove i uspostavljaju zajednicku liniju odbrane osam kilometara od grada i na podrucju Zloselo Bijeli Potok- Plazenica. Ovdje je zajednicka pjesadija i artiljerija u punoj borbenoj gotovosti, spremna odbraniti slobodan Kupres. Putni pravac Zenica- Travnik- Livno- Split prohodan je. Sastanak komandanata sedmog korpusa i referiranje obavljeno je u kasnim vecernjim satima. Komandanti sa bradama od par dana izgledaju umorno, ali i sretno. U prosjek su to ljudi izmedju trideset i cetrdeset godina; visoki, krsni, u punoj snazi. Brigadnog generala Mehmeda Alagica uspijevam privoljeti na razgovor tek u dva sahata iza ponoci. U sest ujutro 4 novembra, vec sam na Kupresu. Prolazim kroz tunel i zastajem kod natpisa ”Kupres”. Okrecem se, ocekujuci da negdje pored table vidim Smiljka Sagolja, ali tu su samo pripadnici Armije i HVO. Prve zlatne sunceve zrake rastjeruju maglu sa Kupresa i sa njom mi pred ocima izgara slika beogradske novinarke Miljane Baletic, koja je u aprilu 1992 okupaciju ovih prostora od bivse JNA prokomentirala: Kupres je nakon pedesetgodina oslobodjen!. Sunce je izaslo i obasjalo prelijepu panoramu kupreskih vrhova. Svitanja u Bosni su zaista velicanstvena. Medju zaplijenjenom cetnickom dokumentacijom, nadjeni su i dnevnici. U jednom od njih, Milos Desic pise : Datum 23.11.1992 Nalazimo se u totalnom kolapsu. Ovih dana ide se na Bugojno. Svih, to jest vojske, strah je. Bice bolje. U Kupres je danas otislo auto, natovarilo drva vec treci put, a ja svom caci ne mogu ni jedanput. Snaga je nestala. Cekamo naredbu o napadu na Bugojno. 28.11.92 Poginuo je Glicic Bozo i jos trojica na Jarsciscu. U patrolu nije otiso Kevanovic Momcilo. Nece. Umjesto Kudiljcana, doslo nam je 20 Kupresana. Bili smo na Otigoscu. Tri dana i noci smo pod vedrim nebom. 1.12.92 Pobegli su i Mrkonjicani i Sipovljani. U akciji na Bugojno, poginulo sest ljudi. Cuo sam da su se potukli Djuro Ostojic jer je Ostojic dovukao namjestaj iz Jajca, a nije ucestvovao u borbama, a doso je iz Srbije prije dva, tri mjeseca. A sada radi kao milicioner u Kupresu. Na sve strane lopovluk. I ova drzava ne moze opstati od lopovluka. Bugojanima je poslato 50 tona brasna, a Kupresani ga sad prodaju. Dvije godine poslije 16.8.94. Od 22.4.94, odkad su muslimani izisli na Otigosce, pa sve do danas pobijeno je. Bilo je dosta ranjenih, od nasih, ranjen Skobic Nedeljko i Stanoje. Dosada ih je iz jedinice pobeglo preko 20 ljudi, plus pridodati, sto je pobeglo oko cetrdeset. Stanje je lose. Niko nokoga niti slusa, niti j..e. Hrana je vrlo losa i za rucak i veceru isto je oboje. Pasulj, riza, leca. Dorucak je davno ukinut. Mirko (komandir cete) nije za komandu. Kod nas je blag, popusta, ali nije pokvaren, iako su Srbi u prosjeku pokvareni ili losi ljudi.

MI SMO BiH SINOVI Odmah po oslobadjanju Kupresa, borci Sedmog korpusa su ovu pobjedu i opjevali: ”Od Kupresa do Vlasica, ima jedna jaka sila, to je vojska Alagica, sto cetniku nije mila Ti se ne boj, majko Bosno, Sedmi korpus tebe brani Sa tekbirom na usnama Idu borci nasmijani