Penđer

Gledam , kroz Penđer , gledam . Poznata lica prolaze , a ja i dalje gledam , čamim , šutim i opet gledam .Poznata i draga lica prolaze .  Mislima sam milijon kilometara daleko . Ja i moje misli . Tišina , samo se čuje otkucaj staroga Sahata , kojeme se moraju promjeniti baterije ,ali nikako da se nadze Vakat za to .  Ona velika kazaljka jedva da se okreče , mora da je i njoj dojadilo da se okrece po cijeli dan .  Šta li je se samo finoga doživjelo , bože moj dragi , na ovoj Sečiji i pored ovoga Penđera . Veliki merak je bijo ubrati Šljive i Ošlame , koje je dedo Zajko posadijo . Sada ih nema ali ja ih vidim i osmjeh mi proleti licem . Boze moj kako fali to sve danas . Kad bi se moglo bar zehru Sekunde vratit u stari Vakat , bar sekundu . Toliko toga veze Insana za tako mali prostor  . Neko mi veli da od svega na ovom Dunjaluku ostanu samo Uspomene . Neke fine , neke ne .Ali su ipak tu , u svakom od nas . Jah , Naumpadne mi   kada sam zaboravijo ključ , opet kroz Penđer , i majki sam kolače uzimo . Sjedim i gledam .
Moje misli prekine pokoje Auto , bacim pogled ko je i opet zavlada tišina . Pokušam da zamisilm kako bi bilo da nema toga ulaza u svjet . Samo četri zida , pokušavam ali teško . Što je veči bolje je sigurnije se osječaš . Čuje se Ezan , podne je več . Mašala pomislih i neki blag osječaj prođe mi kroz vene . Ponavljam u mislima Ezan , po ko zna koji put . Sjedim i gledam . Uvjek sam se pito što baš naše Nene i Dede sjede pored Penđera i sve gledaju . Moraju sve znati . Sve ih interesuje . Mogo bi vala sve nabrjati koji stalno sjede i gledaju . Pitam se kako bi oni reagovali svi da nema toga maloga čuda , koje pušta sunčeve zrake i daje nam znak da smo živi , da nismo sami .
Eto i ja mogo bi sjesti pored šporeta i gledati TV ali ne mora biti tu , baš tu . Nedo bog da nešto ne bi promaklo . Redovno majka stavi koju Dunju da čitava soba zamiruši i tu je njena Pepelnica i čibuk , sve je tu . Kao da je sa nama . Dragi Ljudi nestaju , ostaje samo sjecanje , tuga , zelja za njima .  Opet šutim u mislima pozivam svaku sitnicu koja me razveseli da je tu , baš tu majka je sjedila i sa onim velikim merakom cigaru , sa svojim čibukom imala . Jah , ide ovaj vakat , ide , a nama ostaje samo Penđer i sječanja . Ustanem , namjestim se i opet samo gledam ….