Armija RBiH je najbolje što nam se desilo u posljednjih 20 godina – slamka spasa i brdo ponosa
Danas je 15. april, Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine. Vojne sile kakvu ova milenijska država nikada u svojoj historiji nije niti će, prema svemu sudeći, više ikada imati. Armije koja je izrasla na krvi i plemenitosti najboljih sinova ovog naroda koji su hrabro stali u odbranu države i života kakvog su živjeli.
Neobučeni i neopremljeni, suprotstavili su se vojnim mašinerijama pod komandom Beograda i Zagreba i odbranili veliki dio teritorija države, spasili hiljade života i, na koncu, očuvali živom ideju i duh multietničke Bosne, kakvu svijet i njeni građani poznaju.
Armija RBiH izvojevala je nebrojene i čudesne vojne pobjede. Oslobodila Vlašić, Treskavicu, Sanski Most, Bosanski Petrovac, herojski branila Sarajevo, Bihać, Goražde i desetine drugih enklava od napada do zuba naoružane agresorske vojske.
Za sve Bosance i Hercegovce Armija RBiH je najbolje što im se desilo u posljednjih 20 godina, slamka spasa i brdo ponosa.Povodom obilježavanja Dana Armije RBiH, prenosimo vijest objavljenu 30. marta 2010 godine na portaluwww.armijabih.com, koja svjedoči o velikoj borbi oslobađadnja Donjeg Vakufa, jednog od strateških važnih gradova tokom proteklog rata.
Nakon oslobađanja u strateškom smislu važnog Košćanskog platoa, neprijatelj je intenzivirao svoje artiljerske udare po prednjim linijama u zoni odgovornosti Sedmog korpusa Armije BIH. Na pojedinim pravcima bilo je i nekoliko bezuspjeha pješadijskih napada. Kad je riječ o ovim agresorskim udarima značajno je istaknuti da ni u kom slučaju nisu ni na koji način ugrozili čvrste i stabilne linije odbrane jedinice u sastavu Sedmog korpusa Armije BIH, naprotiv, neprijatelju su u tim udarima naneseni znatni gubici u ljudstvu. Snage HVO i Hrvatske vojske u to vrijeme prekinuli su svoju ofanzivu na Glamočko-grahovsko-kupreškom bojištu, a jedinice Sedmog korpusa pod komandom brigadnog generala Mehmeda Alagića intenzivno su vršili pripeme za daljnja napadna djelovanja i konačno oslobađanje grada Donjeg Vakufa. Operacija DONJEG VAKUFA počela je 10. septembra tačno u 13:00 sati munjevitim udarom naših jedinica. Cilj napada bio je oslobađanje izuzetno snažnih agresorskih uporišta “Voćnjak” i “Potkraj”, a nakon oslobađanja ovih sela jedinice iz sastava Sedmog korpusa ovladale su i objektom Gradina (tt.881) koji je dominirao kompletnim područnjem nad Turbetom, odakle su četnici snajperskom vatrom svakodnevno ugrožavali stanovnike ovog bošnjačkog gradića .Snage HVO u isto vrijeme krenule su u napad u širem rejonu planine Vitorog (tt.1907) dok su snažnim artiljerskim udarima hrvatskih topnika bili izloženi agresorski položaji na Velikoj Plazenici i Maglaju.
Već narednog dana (ponedjeljak, 17. Septembra 1995. godine) agresor vrši pregrupisanje i konsolidaciju svojih snaga i kreće u žestok kontraudar na pravcu prema Turbetu s ciljem vračanja izgubljenih položaja . Jedinice Sedmog korpusa uspješno odbijaju ove nepriateljske kontranapade a hrvatske snage intenziraju svoja borbena djelovanja i uspjevaju ovladati Velikom Plazenicom te značanjnim objektima Demirovici, Kriz i Semešnica. Intenzitet borbi se pojačava i nakon probijanja neprijateljskih linija na više pravaca. Naše snage nastavljaju sa prodorima pravcem Javorak – Cuckovine – Dekala i uspijevaju ovladati ovim pravcem i formirati privremenu liniju odbrane.
Ovim su stvorene realne pretpostavke za postupno uvođenje naših snaga pravcem Sjenokosće (tt.1565) Stovlas, a rezultat ovih napredovanja je panično povlačenje četnika prema dubini. Jedinice HVO uspjele su u potpunosti razbiti Sedmu motorizovanu brigadu Vojske Republike Srpske i ovladati selima na ivici Kupreškog polja preko Semanovca i Novog sela do Blagaja i Ristićeva.
Ovladavanje dijelom Velike Plazenice i Maglajem negdje oko 21 sat došlo je do spajanja 77. Vrbaske divizije i HVO-a, a jedinice HVO isti dan ovladavaju grupom sela pod zajedničkim nazivom JANJ i nastavljaju udare na pravcu prema Ljusi. Istovremenom , snage HVO napreduju preko Miliništa iz Glamoča prema Šipovu a u posljepopodnevnim satima stvoreni su preduvjeti za ulazak u grad Šipovo, i to sa južne strane. Predveče jedinice HVO su ušle u grad i nastavile borbena djelovanja prema Bosanksom Petrovcu. Već 13. septembra jedinice HVO su preko Jezera neprestano vodeći borbu uspjeli prodrijeti u neposrednu blizinu grada Jajca, dok je drugi dio njihovih snaga preko rijeke Vrbas uspio izbiti u rejon Babinog potoka na desnoj obali rijeke i presijeći putnu komunikaciju Donji Vakuf – Jajce.
Nešto iza 19:00 sati jedinice HVO ušle su u grad Jajce. S druge strane, snage 77. Vrbaske divizije krenule su u žestok napad i izbile u rejon Kutanje, Urije i Slatine ovladavši neprijatelskiim uporištem Jablan čime su stvorene sve pretpostavke da u večernjim satima uđe u grad Donji Vakuf.
Dio snaga Sedmog korpusa isti dan definitivno je razbio neprijateljske linije odbrane na Turbetskom bojištu, oslobodivši pri tom, Delilovac i Karaulu i izbivši na putne komunikacije Turbe – Smet i Turbe – Hamadžići. Historijski ulazaj jedinice Sedmog korpusa u Donji Vakuf desio se oko 22:00 sata i to iz pravca Kutanje. Neprijateljske snage bezglavno se povlače preko Oboraca , Radalja i Hamamdžića ka Skender Vakufu trpeći pri tom žestoke gubitke u živoj sili i ratnoj tehnici.
Pored poginulih i ranjenih, četnici su ostavljali i naoružanje, municiju i druga materijalno-tehnička sredstva, a dolazi i do oslobađanja prevoja Komar, s kojeg su četnici više od tri godine iz artiljerskih dalekometnih oružja tukli grad Travnik. Svaki vojni analitičar morat će nezaobilazio istaknuti da je operacija oslobađanja Donjeg Vakufa bila besprijekorno planirana i izvedena, a što je posebno značajno, postignut je izuzetan kvalitet u načinu uvođenja jedinica u borbu i pripremu za efikasne kontraudare.
Nakon više od tri godine okupacije, Donji Vakuf je bio otvoren za one koji su iz njega izbjegli – svoje Vakufljane, a jedinice Sedmog korpusa nastavile su svoj oslobodilački pohod sada prema Bosanskoj Krajini. Sanski Most bio je sve bliži i njemu u susret hrlile su jedinice Sedmog korpusa Armije BIH. Kao što reče jednom general Alagić nekom američkom oficiru kada ga je pitao za fascirajući moral njegovih boraca:”… VI SVOJE VOJNIKE U BORBU VODITE OD KUĆE, A JA SVOJE VODIM KUĆI. SEDMI KORPUS SE VRAĆA … KUĆI!”
